Peti dio
Na mjestu su stajali prijedsjednik Lutvic, uniformisano lice potpukovnik Djurdjevac i nas sugradjanin Muharem. Cuo sam kad su Djurdjevac i Lutvic rekli Muharemu da ukine barikadu koju je ovaj postavio. Tom barikadom je prekinut put za Seljane i Boriku.U tom momentu sam se i ja upetljao. Rekao sam ako bude trebalo braniti krvlju barikadu to cemo i uraditi. Rekao sam Lutvicu i Djurdjevcu da odu skinuti barikadu u stjenama kod Zaganovica i iznad benziske pumpe prema Kovanju. Poslije rasprave ova dvojica su se okrenula i otisla svako svojim putem. Malo sam porazgovaro sa Muharemom i nastavio dalje. Ja
sam krenuo putem u Zlatni do. Iznad kuca Vatresa nalazi se groblje. Na groblju sam prisustvovao dzenazi. Nakon dzenaze napokon idem slobodno gdje sam i krenuo. Na raskrsnici Zlatni do-Pasic kula jos jedna barikada. Sada sam mogao da povezem ove dvije barikade. Posto sam se pozdravio sa strazarem uputio me je gdje cu upitati ono sto me je interesovalo. Dosao sam do naroda koji se tu nalazio. Pitao sam jednog svog druga da li je istina ono sto se prica za formiranje Rogaticke brigade. Saznao sam i to da ce brigada imati i svoj sanitet. Otisao sam kuci razdragan i vedar. Nisam ni slutio sta ce se desiti u narednih desetak dana.
Cetrnaestog maja ’92 godine uzimam svoje oruzje koje sam kupio i krecem na postrojavanje prve Rogaticke brigade. U jutarnjim casovima krenuo sam put Zlatnog dola. Uz put srecem mladji narastaj i nesto rjedje srednji stalez. Stigli smo oko 8 sati u Zlatni do. Divio sam se odzivu nasih Rogaticana. Oko 10 casova pozvani smo da krenemo jedno 300 metara uz do. Tu se nalazi jedna mala livadica. Stali smo tu u stroj. U stroju nas je bilo nesto vise od 700. Vecina od njih je bila nenaoruzana. Znaci omladina Gracanice, Tekije, Holuca, Naselje Rudo, Pticijak i naselje Mala Zepa stupa u oruzanu prvu Rogaticku brigadu. Za komadanta brigade postavljen je Husein Hadzibulic. Jedan vod brigade dobija zadatak da postave svoj polozaj iznad Todorovine.
U sastav brigade ulazi i policija koja je takodje napustila grad. Nacelnik policije Osmanovic, komandir policije Alajbegovic i predsjednik opstine Lutvic napustaju grad sa svojim porodicama i nikad se vise nisu vratili u grad. Ostavili su gradjane na milost i nemilost cetnicima.
Prvu svoju vatrenu borbu borci prve pjesadijske lahke brigade imali su osamnaestog maja ’92 godine.
Poslije formiranja prve Rogaticke brigade cetrnaestog maja, cetrdesetak boraca te jedinice odlazi na Todorovinu da drze polozaj ispod brda Zasada. Prva tri dana nije se nista narocito dogadjalo. Osamnaestog maja na polozaj dolazi Amir. Obavijestio nas je da prema nama ide jedna poveca grupa cetnika pod punom ratnom opremom. Nasi borci su se nalazili na mjestima i spremno cekali cetnike.
Iznenada se zacu komanda stoj baci oruzje. U tisini se cuo udar zeljeza o zemlju. Nedugo zatim zacuse se tri-cetiri pojedinacna pucnja. Ispred mene prodjose tri nasa borca. Borac koji se nalazio u sredini klatio se na nogama. Bio je tesko ranjen. Borci su ubrzano odveli ranjenog borca prema kucama Karica. Nije proslo mnogo vremena iznad nasih polozaja zacuse se dugi rafali iz automatskih pusaka. Pucali su cetnici iznad nasih glava. Pucnji su se culi sve dalje i dalje dok pucnjava nije prestala. Poslije pucnjave nasi borci su se okupili. Jos je jedan nas borac bio ranjen u nogu. U ovoj pucnjavi mi smo imali jednog tesko ranjenog borca i jednog lakse ranjenog borca. Tesko je ranjen borac Memo a lakse ranjen borac Cesko. Ranjenici su poslije ukazane prve pomoci rebaceni u Zlatni do. Uvece istog dana otisao sam u Zlatni do da vidim kako su ranjenici.
Pored Meminog kreveta stajala je njegova majka. Kada sam usao u sobu primijetio sam da majka nesto govori Memi. Memo je lezao na ledjima zatvorenih ociju. U sobi saznajem da je doktor Suad odbio da dodje u Zlatni do da pregleda ranjene drugove i pruzi im prvu pomoc. Mozete zamisliti kakav sam sok dozivio kada sam to cuo. Uvece sam se vratio na Todorovinu. Famelije Karici su zene i djecu ostavili u Zlatnom dolu a oni posli sa nama. Pokupili su nesta hrane i oni su se vratili u Zlatni do kod svojih. Devetnaestog i dvadesetog maja mi smo pojacali ljudstvo sa jos cetrdesetak boraca da nas cetnici ne iznenade. Strazu smo drzali po noci dok smo po danu odmarali.
Dvadeset prvog maja iznenada poce granatiranje Todorovine, nasih polozaja ispod Zasade, granatiranje Cvrkotine i Zlatnog dola. Uporedo sa granatiranjem cuje se pucanje iz arsenala pjesadijskog naoruzanja, iz pravca Zaganovica, pogledala i Matinog brda. Iznenada kako su granatiranje i pucanje poceli tako su i prestali. Na svu srecu po nas nije bilo ranjenih i mrtvih boraca.
Zaboravio sam napisati da smo mi u prvoj borbi zarobili osamdeset cetvorku i trista metaka.
Uvece poslije granatiranja i pucnjave nas petnaestak odlazimo sa Amirom do njihovih kuca na Todorovinu. Kuce nisu zapaljene pa smo nasli malo hrane da pojedemo, a nesta i Amir da odnese svojima u Zlatni do.
Nastavice se…