Treci dio
Stvaraju se istocna krajina, teritorija istocne Hrvatske oko Dunava i juzna krajina, teritorija oko Knina, kninska krajina. Na tim teritorijama ce se voditi teske borbe.
Na sastanku na Dedinju Milosevic i Tudzman dogovaraju se o podjeli teritorije BiH. Hrvati moraju da vode rat na dva fronta sto im onemogucava pravi raspored jedinica.
Kako se rat priblizavao u Hrvatskoj kraju srbijanska i crnogorska vojska prebacuje tehniku i naoruzanje oko Bosansko Hercegovackih gradova pod izgovorom da to rade zbog odbrane gradova.
Bosansko Hercegovacka vlada zajedno sa Izetbegovicem to promatraju nijemo.
Potpisivanjem deklaracije o prestanku rata u Hrvatskoj sva tehnika I svo ljudstvo prelaze na teritoriju BiH. Preko noci presvlace se u uniforme bosanskih cetnika. Posto je takozvana JNA zauzela 70% teritorije BiH, tako je imala pregled svega sta se desava.
U takvoj situaciji SK BiH na celu sa Nijazom Durakovicem poziva narod na miting protiv rata u BiH. Narod iz cijele BiH odaziva se pozivu. Preko 100 000 srednje stalezi i omladine krece u autobusima prema gradu Sarajevu. Posto sam i sam bio protiv rata odazvao sam se i ja tom pozivu. Iz Rogatice su krenula dva puna autobusa. Vodja je bio ucitelj sa Borika Mile. Autobuse su ispratili neki komunisti a medju njima se nalazio i Petar Jesic. Prilikom putovanja u autobusima su se cule patriotske pjesme. Autobusi su se zaustavili u ulici Sutjeska u Sarajevu. Drzavnu zastavu je preuzeo Muhamed i stao na celo kolone. Vecu Titovu sliku preuzele su dvije djevojke. Kolona je krenula prema vjecnoj vatri gdje ce se odrzati miting. Kolona je stigla u Titovu ulicu. Na ulici je bila postrojena grupa oko 100 ljudi. Zamolili su nas da se prikljuce nama. Mi smo pristali i krenuli smo zajedno. Narod koji je vec bio u ulici pustio nas je. Isli smo do same vjecne vatre. Sa svih strana cuju se patriotske pjesme. Tacno u zakazano vrijeme skupu se obracaju drugovi: Durakovic, Bogicevic, Lagumdjija i drugi. Po zavrsetku svi smo krenuli do svojih autobusa. Za vrijeme mitinga i poslije njega nije bilo nikakvih nereda.
U Rogaticu smo se vratili oko sest casova uvece. Na stanici su nas docekali isti oni koji su nas i ispratili. Covjek bi mogo pomisliti da su svi Srbi protiv rata u BiH.
Nedugo poslije toga poziva se narod na jos jedan miting protiv rata u BiH. Miting ce se odrzati u Zetri. Ja pristajem i odlazim na taj miting. U Zetru smo stigli oko sest sati navece. Usli smo u Zetru gdje se cula patriotska pjesma. Dvorana je bila krcata. Vrlo malo je bilo za stajanje. Mitingu su prisustvovali Alija Izetbegovic i Makedonac, ne mogu se sjetiti koji.
Na tom mitingu mogle su se cuti rijeci da rata nece biti u BiH. Miting je trajo oko dva casa. Po povratku u Rogaticu docekuju nas Srbi komunisti.
To im je bila dobra kamuflaza.
I u samom gradu Rogatica SK organizuje protest mira u kino sali. I tom protestu sam prisustvovo. Tom mitingu prisustvuju veliki broj muslimana komunista. Mogu slobodno reci da tom protestu nisu prisustvovali oni komunisti koji su nas ispracali i docekivali sa protesta u Sarajevu. Pravoslavci koji su prisustvovali mitingu ostali su odani BiH.
Sredinom ljeta ’91 sastao sam se sa dvojicom rogatickih intelektualaca, pomalo smo pijuckali i razgovarali smo o stanju u BiH. Pocela je prica i o tome kakva je situacija na opstini Rogatica. Caskali smo i o tome da li moze narod opstine Rogatica da se odbrani od napada. Nisam dobio odgovor na to pitanje.
Pred same izbore nasao sam se u kafani sa jednim starijim rogatickim intelektualcem. Dugo smo razgovarali o svemu i svacemu. Na kraju mi je rekao da bi Rogaticki narod mogao da odbrani Rogaticu i da ostanu u Rogatici.
Pomislio sam samo iz tvojih usta u bozije usi. Poznato mi je bilo da u Rogatickom silosu ima oko 40 hiljada tona psenice. Po zavrsetku rata u Hrvatskoj u samoj Rogatici vlada tesko stanje.
Mnoga nova lica srecu se na ulicama.
Mnoga lica iz Sandzaka kupuju sve vrste valuta i odnose ih iz BiH.
Mnoga druga lica ostaju u gradu. Polovinom avgusta ’91 sjedio sam u kafani sa svojim rodjakom. Kafana je bila poluprazna. Pijuckali smo pivo i pricali o svemu i svacemu. Odjednom cu se pitanje je li slobodno. Klimnuli smo glavom i covjek je sjeo. Predstavio se i pokazo licnu kartu. Poceo je pricu o tome kako mu je otac zivio u Kukavicama na Goloj njivi. Otac mu je radio u rudniku. Po njegovoj prici njegov otac je morao da napusti BiH i da se odseli u Srbiju u Pancevo. Popio je pivo i otisao. Zapamtio sam da se preziva Rajak ali mu ime nisam zapamtio. Kasnije sam razgovaro sa jednim prijateljem iz Kukavica. Pitao sam ga za taj slucaj. To je sve tacno samo vam nije rekao da je njegov otac zaklao Agana Camdjije majku.
Dakle cetnicka djeca dolaze u BiH da stvaraju haos.
Pocetkom septembra krenuo sam sa rodjakom u Visegrad. Imali smo nekog posla. Krenuli smo nesto ranije. Na Tucinom potoku pored same sume primijetili smo desetak pripadnika srbo crnogorske vojske pod punom ratnom opremom. Bilo nam je zacudo otkud sada ovo. Kada smo se vracali vise tih vojnika nije bilo.
Polovinom septembra pristupam patriotskoj ligi koju je osnovo Mahir.
Polovinom oktobra iduci kuci na mostu kod autobuske stanice stao sam i zagledo se u vodu. Pored mene zaustavio se neko.
Okrenuo sam se. Covjek koji se zaustavio pored mene poce me vrijedjati. Sa njim je jos bio neko meni nepoznat. Psovanje i vrijedjanje pokusao me je udariti. Ja sam se izmakao tako da me nije udario. Opet je poceo da me vrijedja i da mi psuje balijsku majku govoreci mi da ce mo mi balije uskoro dobiti vizu za Tursku. Opet je pokusao da me udari.
Pogledao sam malo bolje i prepoznao Dragana Knezevica, sina Jove Knezevica, zvanog Duca.
Izbjegao sam i taj udarac I otisao uz ulicu.
Nastavice se…