Sedamnesti dio
Cetnici potiskuju nase borce. Napadaju iz pravca kanjona Prace od devete strazare. Nase jedinice nemogu da zadrze cetnicke napade. Cetnici iz pravca Ustiprace nadiru prema zasticenoj zoni prema Gorazdu. U tom naletu zauzimaju i Kopace. U silosu u Kopacima ostalo je dosta hrane. Ostalo je i dosta obuce. Gorazdanske vlasti dozvolile su da cetnici zauzmu sve to. A kada su mogle da to podijele nisu ni pomisljali. Borci su nadljudskom hrabroscu nekako uspjeli zadrzati cetnicko nadiranje prema samom Gorazdu. Cetnici su iz pravca Cajnica napadali svom silom i pjesadijom. Nasi borci nadcovjecanskom hrabroscu pokusavaju zaustaviti te napade. Brojniji i dobro naoruzaniji cetnici nadiru prema Gorazdu. Svojim nadiranjem stizu do groblja Kolijevki. Jedinice Armije Bosne i Hercegovine tu zaustavljaju cetnike. Dio bolnice je evakuiran na lijevu stranu rijeke Drine. Cetnici iz pravca Ustiprace dolaze do gradske cetvrti Prvi maj. Jedan dio cetnika upada u preduzece Pobjedu. Komadant Ahmed sa svojim borcima ulazi u Pobjedu. Izgoni cetnike iz Pobjede i goni ih prema Sjenokosu. Komadant Meho sa svojim Borcima vodi zestoku bitku na Sjenokosu. Dio Rogaticke brigade nalazi se na polozaju srpskih Vrazalica odakle ih cetnici potiskuju na muslimanske Vrazalice. Cetnici u svom naletu zauzimaju dio Vranovine, Pticijak i Trovrh. Petnaestak boraca koji se nalaze na Vrazalicama uzimaju rucni bacac sasest granata. Posto nisu mogli sici putem Podhranjen-Gorazde morali su da se probiju u Gorazde iza Tresnjice. Stalno ih je pratila kisa tako da smo promrzli stigli u Gorazde. Bacacem kojeg smo donijeli vratili smo tenkove nazad. Komadant Ahmet je okupio oko sebe Visegradske, Rogaticke i dio Gorazdanskih boraca. Vodili su tesku borbu prsa u prsa. Nisu dozvolili cetnicima da zauzmu Obarak. Nasim jedinicama ponestaje municije. Nasa vlada i predsjednik se oglasavaju. Mole medjunarodnu zajednicu da zaustave dalje napadanje. Medjunarodna zajednica napokon zaustavlja cetnicku ofanzivu. Narod a i borci mogu da odahnu. Ipak cetnici nisu uspjeli u namjeri. Nisu zauzeli Gorazde. Zaustavljeni su od boraca Armije Bosne i Hercegovine a po naredjenju medjunarodne zajednice zaustavili su ofanzivu. Ostali su oko Gorazda na zauzetim polozajima.
Tako su cetnici povratili skoro svu teritoriju koju su izgubili u nasoj operaciji Krug. U ovoj cetnickoj ofanzivi imali smo mnogo ranjenih i mrtvih boraca. Neka im je veliki rahmet.
Poslije zaustavljanja cetnicke ofanzive u toku devedeset cetvrte godine nije bilo nikakvih dejstava od strane Armije Bosne i Hercegovine.
Bilo je granatiranja samog grada Gorazda od strane cetnika.
U kasno proljece nasa Armija pokusala je da povrati polozaje na Sudickoj planini i Vranovini. Da bi napali polozaje morali smo razminirati trasu pruge uskog kolosijeka u kanjonu rijeke Prace. Samo razminiravanje trajalo je oko mjesec dana. Kada je bio pripremljen teren jedna jedinica krenula je u akciju. Istovremeno su napadnute kote na Vranovini. Cetnici su bili iznenadjeni napadom nasih jedinica. Posto su napadnuti sa boka a u ranim jutarnjim satima pobjegli su navrat nanos sa Sudicke planine. Umjesto da zauzmemo polozaje da se cetnici nevrate oni se zadovolje pljackom. Medjutim cetnici koji su bili na Vranovini spustaju se na Sudicku planinu i potisnu nase nespremne borce. Nasi borci umjesto da prihvate borbu daju se u bjezaniju. U tom metezu naletili su na postavljeno minsko polje. Prilikom prelazenja preko minskog polja dosta vojnika je sto teze sto lakse ranjeno. Tako je i napad na Sudicku planinu propao. A sto se tice napada na Vranovinu potpuno je uspio. Cetnici nisu bili gospodari Vranovine. Ostali smo na tim polozajima do kraja rata.
Ovo sto je napisano sve je gola istina. Napisao je jedan borac Rogaticke opstine.
Demobilisan sam trideset prvog maja hiljadu devetsto devedeset seste godine.
Zaboravih napisati u ovoj akciji izgubili smo borce:
1. Hosa uzornog vojnika i vrlo hrabrog covjeka
2. Suada postenog i dobrog vojnika
3. Avdu covjeka u kog smo se svi mogli ogledati
Neka im je vjecni rahmet
Posto sam ovo zaboravio napisati u dogadjaje iz 1992 ovo pisem na kraju pa bih zamolio za izvinjenje.
Zhika Kulic konobar sa autobuske stanice kriv je za smrt:
Colic Hazima
Colic Sakiba
Hodzic Hasima
U maju devedeset druge garantovo im je da ce im on sacuvati zivote. Oni su mu povjerovali. Medjutim on umjesto da im sacuva zivote on ih predade cetnicima koji su ih odveli u junu pred crkvenu kucu. Tu ih sa jos dvadesetak muslimana vezu, ubacuju ih u transportere i odvoze niz ulicu prema Zaganovicima. Tu im se gubi svaki trag. Njihovi ostaci nisu pronadjeni do danas. Navescu imena onih koji su odvedeni sa njima.
To su:
Zufer Ajanovic
Hasan Aksamija
Durmo Holuclic
Muberis Holuclic
Fuad Muftic
Njegov sin Muftic
Dr. Mehic
Suvalija Sulejmen
Tri Zepljaka neznam im imena
Novakovic Zivoradin zvani Zhika
U aprilu, maju i pocetkom juna krecuci se cetvrtima gdje su zivjeli muslimani pozivajuci ih da se jave u kolektivni centar u srednjoskolski centar. Mnogi koji su poslusali Zhiku danas nisu medju zivima a za njihovim ostacima i danas se traga.
Ovo sam saznao od zena koje su bile zarobljene i bile u crkvenoj kuci.
Kraj