Petnesti dio
Krecuci se kroz sumu dodjosmo do zice. Pored same sume leze nasi borci. Pukla livada ispred boraca. Cula se povremena paljba i sa nase i sa cetnicke strane. Na sred livade pojavi se cetnicka glava. Komandir cete ispali granatu iz rucnog bacaca. Nesta cetnika. Utihnuse i pucnji sa cetnickih polozaja. Blizila se noc. Odjednom se cu jedan glas. Trazio je od nas da prestanemo pucati. Poznali smo glas i presta pucnjava. Presli smo preko zice i krenusmo prema nasim borcima. Svi smo se skupili oko komadanta. On nam je saopstio tuznu vijest. Obavijestio nas je da je poginuo Ahmet-Drina. Svima nam se srce steglo od velike zalosti. Ostali smo bez velikog, hrabrog i neustrasivog borca. Mnogima nam udarise suze na oci. Svim borcima bi zao Ahmeta. Pala je noc. Bliza famelija i njegovi jarani odnesose Ahmeta do jedne bajte. Tuga nikako da napusti nase duse. Zaljenju nema kraja jer izgubismo vrlo dragog saborca. Polozise Ahmeta pored bajte i pokrise ga. Borci zauzese bajte. Rasporedise se straze a ostali borci legose da spavaju. Ustasmo u samu zoru. Postavili smo isturenu strazu da se cetnici slucajno ne bi povratili. Iznenada se zacu jaka paljba sa mjesta gdje se nalazila straza. Ubrzo i presta jer se cetnici nisu nadali isturenoj strazi pa su se morali povuci. U tom prepucavanju pogino je jedan nas borac. Donijeli smo i njega i skupa sa Ahmetom stavili u kola koja su ih odvezla u Gorazde. Cetnici vise nisu pokusavali da povrate izgubljene polozaje. Negdje oko osam sati dize se grupa boraca da idu da vide tenk koji je zarobljen od cetnika. Mene i jos nekoliko boraca je zadrzo Nedim da popijemo kahvu. Ne prodje puno vremena zacu se jaka detonacija sa mjesta gdje se nalazio tenk. Jedan od boraca je nehotice aktivirao minsku napravu koju su postavili cetnici. Od te mine ranjeno je pet-sest boraca. Borce smo ubrzo prebacili do vozila. Odmah su ih prebacili u Gorazdansku bolnicu. Poslije tog incidenta nista se nije desavalo. Komadant nas je pozvao da pregledamo bajte u livadi. Nasli smo dobro uredjen trap pun jabuka i krompira. Vojnici koji su skupljali oruzje i municiju iznenadili su nas velikim brojem municije velikih kalibara, desetak garonja puskomitraljeza, jedan pam, veliki broj automatskih i poluautomatskih pusaka, veliki broj bombi…..
Nasli smo mnogo minobacaca seset-dvojke ali malo granata. Posto se blizila noc opet smo isturili straze a ostali ostadosmo da spavamo. Hrane smo nasli dovoljno da se nismo bar za to brinuli. Osvanuo je lijep i vedar dan. Komadant nam naredi da se spakujemo. Ubrzo ce stici smjena a mi ce mo u Gorazde na dzenazu palim borcima. Stigli smo na vrijeme na dzenazu. Ukopali smo poginule drugove. I danas kad ovo pisem tuga mi cijepa srce.
Neka je vjecni rahmet palim borcima.
Krajem decembra krenuse jedinice da pokusaju zauzeti polozaje na Nekopima. Nismo ni slutili kakvo nas iznenadjenje ceka. Prisli smo nekih dvjesto metara od polozaja. Na polozaj smo stigli oko dvanaest sati. Prilikom prilazenja prema zaklonu nailazi na minu komandir iz Ilovace. Mina je eksplodirala i ranila ga u nogu.
Odjednom cuje se glas sa cetnickih polozaja:
‘Ajte Rogaticani sta cekate. Dzumatski su sati, ‘ajte da klanjamo dzumu.
Iznenadilo nas je to sto cetnici tacno znaju ko ih napada. Odjednom cetnici sasuse paljbu sa svih strana iz pjesadijskog naoruzanja. Nismo imali drugog izbora nego da se povucemo.
Sada i laiku moze da bude jasno da su mnoge nase akcije bile izdane od cetnickih dousnika.
Pocetak zime ’92-’93 bila je teska. Borci su bili i fizicki i psihicki iscrpljeni. Hrane je nestalo. Glad na sve strane. Narod je primoran da bi prezivio ici do Grepka po hranu. Iduci na Grebak izlozeni su granatiranju sa cetnickih polozaja i izlozeni su cetnickim zasjedama. Jedne prilike iduci prema Grepku neko je aktivirao protivtenkovsku minu koja je ubila dvadesetak civila. Vecinom civili su bili iz Rogatice. Putem prema Grebku nalazili smo smrznute civile koji su lezali pored puta u snijegu. Jedne prilike vojnici koji su isli po hranu vracali su se nazad. Naprijed su isli vojnici a pozadi kolone isli su konjovoci sa konjima. Izasli smo iz kanjona i krenuli uz Kacelj. Cu se eksplozija po zadi. Nije bilo vracanja da se vidi sta se desava, mislili smo da je cetnicka granata. Stigli smo na Trovrh. Dolaskom na Trovrh ustanovili smo da su od eksplozije mine stradali trojica boraca iz nase jedinice.
Komadant je naredio da se vratimo po poginule drugove. Prilikom izvlacenja poginulih boraca pogino je jos jedan nas borac. Cetiri poginula borca ukopali smo u groblju Kolijevke.
U februaru formira se kasarna u Ustipraci. Kasarna se nalazila u skoli u Ustipraci. Komadant jedinice je bio Midho. Posto smo imali malo hrane neki borci su ubijali eksplozivom ribu u jezeru. Tako smo prezivljavali zimu ’93. Pojedini borci prezivljavali su sa lunc-paketom na dan. Svaki dan je bilo sve teze i teze.
U takvoj situaciji cetnici pripremaju proljetnu ofanzivu na polozaje branilaca Gorazda. U takvoj teskoj situaciji koja se nadnijela nad Gorazde sve veci broj civila a i vojnika napusta teritoriju Gorazda.
Jedinice ostaju bez boraca.
Nastavice se…