Jedanesti dio
Sastali smo se brzo i donijeli zakljucak da jedna grupa naoruzanih boraca krene sa zenama i djecom prema Banj stijeni. U medjuvremenu zene ispekose hljebove koje ce mo ponijeti sa sobom. Dok su zene kuhale i pekle hljebove stigose do nas i Vragolovcani. Kada su zene ispekle hljebove krenuli smo oko jedanaest sati. Prosli smo ispod Golubovica i krenusmo uz Jarovic brdo. Nismo mogli kretati se brzo. Bile su sa nama i zene i djeca. Stigli smo na Banj stijenu oko tri sata iza podne. Posto smo bili zedni zatrazismo vode od jednog domacina koji nas iznenadi sa rijecima, zasto mi navlacite hasumu na kucu. Ne mogu da vjerujem ali tu rijec cujem od svoga naroda treci put.
Oko pet sati poce da pristize narod iz svih sela od Stjenica do Gosinje. Cuje se prica da je Perovic Bogoljub sa Stjenica izvrsio veliki pokolj nad muslimanskim zivljem u Kramer selu. Drugi avgust ostace zabiljezen po mnogim zlodjelima koji pocinise cetnici od Stjenica do Gosine. Krenuli smo zajedno sa izbjeglim narodom prema kanjonu Prace. Na stjenama obavijestio nas je vodic da ce mo krenuti oko dvadeset dva sata. Bilo je jos dosta naroda koji je pristizao na Gosinu. Tacno u zakazano vrijeme vodic naredi pokret prema Barama. Polako kolona krenu niz Gosinu. Nismo isli brzo. Kolona se kretala polagano da se ne bi prekidala. Isli smo negdje oko sat vremena kad poce ubrzana paljba po koloni. Sreca po nas da su gadjali preko kolone. Ubrzo paljba presta pa smo mogli da krenemo dalje. Predjosmo oko pola puta niz Gosinu kad poce da pada kisa. Prvo malo po malo a kasnije poce da lije kao iz kabla. Narod je bio slabo obucen pa smo pokisli do gole koze. Da se nismo kretali ko zna sta bi sa nama bilo. Stigosmo na trasu uskog kolosijeka u rano jutro. Pred nama rijeka Praca kao da nam govori da smo spaseni cetnickih nozeva. Vodic udje u Pracu i poce da je gazi. To uradismo i svi mi. Posto predjosmo preko rijeke vodic nas obavijesti da ne galamimo i da ne lozimo vatru. Lijevo od nas je Hranjen koji drze cetnici. Tu smo morali da se zadrzimo do noci. Nekako smo osusili odjecu pa nam je bilo toplije. Padanjem noci krenusmo. Morali smo se penjati uz brdo. To penjanje je naporno, kretali smo se vrlo tiho. Oko jedanaest sati noci stigosmo na Bare. Selo sa malim brojem kuca. Domacini nas obavijestise da nema mjesta u kucama ni za koga. Rekose nam da krenemo uz dolinu pa da se tu smjestimo. Krnuli smo polako uz dolinu putem. Ukaza se vatra. Iduci polako stigosmo do vatre. Vatru je nalozila famelija Lisic. Pruzili su nam gostoprimstvo koje mi rado prihvatismo. Smjestili smo se po livadi i tu smo zanocili. Ujutro svanu lijep suncan dan. Dobismo naredjenje da pravimo improvizovane bajte na rubu sume. Dadosmo se poslu. Svaka porodica je pravila za sebe. Na livadi se nalazila dva sijena. Sijeno iskoristismo za pokrivanje bajti. Taj posao trajao je cio dan. Vecerali smo nalozili vatre i grijali se pored njih. U neko doba noci legosmo spavati. Probudismo se oko osam sati. Vedar i suncan dan. Dadosmo se na posao da se skupi drva za vatru. Kad to zavrsismo sjedosmo da se odmorimo. Posto smo ponijeli malo hrane dogovorismo se da jedna grupa mladjih ljudi krene za Karacice, Golubovice i Vragolove po hranu. Jedni su nosili brasno drugi druge potrebstine. Posto nismo imali sporeta mnogi su ponijeli peke i saceve. Da odemo i vratimo se trebalo nam je dvadeset cetiri sata. Po hranu smo isli svaki treci dan. Jedna grupa vojnika dotjerala je desetak grla krupne stoke a druga grupa nesta ovaca. Negdje oko desetog avgusta na teritoriju bara stigose Nedim, Dzevad i Pilot iz Sarajeva. Preko Grepka stigli su da nam se pridruze. Nismo imali komandanta pa je Alija predlozio da nam komandant bude Nedim a njegov zamjenik Dzevad. Sutradan se postrojismo. U stroju nas bi oko hiljadu boraca. Vecina je bila nenaoruzana. Izabrali smo komandire ceta, vodova i komandire odjeljenja.
Nedim je prisao svakom vojniku i rukovao se sa njim.
Dakle ovo je bilo moje trece postrojavanje. Dvatri dana se nista posebno nije desavalo.
Cetrnaestog avgusta postrojismo se.
Pred stojom stajase komandant brigade Zaim Imamovic, komandant Alija Prazina i nas komandant Nedim.
Komandant Nedim obrati nam se rijecima:
Moji borci kucnuo je cas da i nasa jedinica krene u okrsaje sa cetnicima.
Zato trazim dobrovoljce koji ce ako bog da sutra poceti sa oslobadjanjem lijeve strane Gorazda.
Petnestog avgusta 1992 krece operacija Krug. Oko stotinu boraca izadjose kao dobrovoljci za sutrasnju akciju. Nedim nam se ponovo obrati. Nisam trazio stotinjak boraca. Ja trazim cetrdesetak da istupi iz stroja.
Ostali se pobunise da niko nema pravo da nam zabrani da se borimo.
Nedim je prisao borcima i odabrao cetrdeset boraca koji ce sutradan ucestvovati u operaciji Krug. Jedna od najvecih bitaka za Gorazde bila je operacija krug.
Polovicom avgusta 1992 krenuse jedinice: Prve Pogrinjske brigade, Ceteres trece Podrinjske brigade i Rogaticke brigade koja se nalazila na Barama.
Bitka za Hranjen traje dva dana i dvije noci. U toj borbi jedinice BiH nisu imale poginulih i ranjenih boraca. Bitkom za Hranjen nase jedinice uporedo napadaju na Trovrh i na Pticijak. Ciscenjem je zavrsena bitka. Dolazi oko dvjesto boraca na polozaj a borci koji su ucestvovali u borbi za Hranjen odlaze na zasluzeni odmor.
Prilikom borbe za Hranjen izginuse mnogi cetnici.
Cetnici su morali da napuste ovu teritoriju i da pobjegnu na opstinu Rogatica.
Ostalo je ovaca tako da je nasoj jedinici dobro doslo.
Imali smo malo hrane tako da nam je dobro doslo ono sto osta iza cetnika.
Nastavice se…