Deseti dio
Zaboravio sam napomenuti da je nasa kolona nosila tesko ranjenu zenu Mirsada Arukovica iz Pohrida. Presli smo put i zaustavili se iznad Vragolova. Tu nastaje velika graja i narod ubrzano ide prema selima kuda su i posli. Ostala je ranjena zena sa nama nekolicinom na putu. Pojavi se Ahmo sa nekim kolima. Strpase zenu u kola i krenuse prema Karacicima. Ahmo se obratio i nama koji smo bili tu. Bujrum svima koji hoce kod mene na Karacice. Polako smo krenuli za kolima. Prolazeci pored jedne kuce zamolismo domacicu da nam dade malo vode. Iznenadio me njen odgovor. Sto navlacite hasumu na nasu kucu. Otisli smo potisteni nakon njenog odgovora. Ja sam se zaustavio na Karacicima. Tu su smjestili i ranjenu zenu. Muskarci su spavali po stalama dok su zene i djeca spavali po kucama. Veliki dio naroda iz Rogatice se smjestio na Socickom kraju. Sve su to cetnici posmatrali. Posto je bilo mnogo naroda iz Poljuna i Pohrida moralo se ici po hranu u Rogaticu. Svakog dana su kolone prolazile istom stazom kuda se izbjeglo preko Ljuna. Brdo Ljun bio je put spasa za hiljade Rogatickog naroda. A sada mladi muskarci vracali su se po hranu u grad.
Neznam je li prosla sedmica od naseg poslednjeg zbijega iz Rogatice jedno popodne poce granatiranje Vragolova i Karacica. Narod se uznemiri bilo je ranjenih civila i djece. Sutradan Meho postroji borce koji su se nalazili na Karacicima i Vragolovima.
U stroj se postroji oko osam stotina boraca. Mnogi su bili bez oruzja ali su imali veliko srce. Odmah poslije postrojavanja dodjose dva vojnika iz Kramer sela. Obavijestise Mehu da njihova komanda zeli da razgovara sa njim. Sa Mehom podje i jedan policajac iz Visegrada. Sjeli su u kola i krenuli su u Kramer selo. Negdje su ih zaustavili cetnici i zarobili ih. Cekali smo Mehu cijelu noc. Ujutro nema ni Mehe ni glasa od njega. Niko nece da se postavi na mjesto komandovanja. Opet smo ostali bez komandanta. Posto je Hamed bio najstariji medju nama zamolili smo ga da on preuzme komandu.
Drugi dan poslije granatiranja skupise se ugledni gradjani Rogatice da se dogovore sta da se radi dalje. Mnogo naroda na malom prostoru a hrane sve manje i manje. Dogovorise se da se krene trasom uzane pruge za Ustipracu. Sutradan grupa naroda ode da napravi improvizovani most na rijeci Praci ispod Karacica. Negdje oko tri sata popodne most bijase gotov pa se narod u manjim grupicama poce spustati do mosta. Moralo se polako prebacivati preko mosta. Narod je presao na trasu. U Vragolovima, Karacicima i Golubovicima osta nesta gradjana iz Rogatice. Velika kolona negdje oko tri hiljade Rogaticana krenuse na put prema Ustipraci i Gorazdu jedinom slobodnom gradu od Visegrada do Foce. Nisu presli ni pola kilometra po njima pocese da pucaju cetnici sa stijena i pecine ispod Gladanovica. Nisu mogli krenuti do samog mraka. Sa sobom su ponijeli sve ranjenike da im se pruzi ljekarska pomoc u Ustipraci ili u Gorazdu. Na njihovom putu do Ustiprace dosta toga se dogodilo. Ne mogu pisati o tome jer nisam bio u tom zbjegu.
Mogu samo napomenuti da su na tom putu cetnici pucali po njima i bacali su bombe tako da je na tom putu bilo i poginulih i tesko ranjenih. Ali vecina je stigla ziva i zdrava do Ustiprace a neki i do Gorazda.
Mi koji smo ostali u Golubovicima, na Karacicima i u Vragolovima uklopili smo se na zivot onako kako se moglo.
Povremeno smo isli u manjim grupama po hranu u Rogaticu. Cetnici jos nisu bili usli u Poljun i Pohrid. Hrane je bilo u svim kucama. Uzimali smo hranu i iznosili na Ljun. Vracali smo se u grad i postavljali cetnicima zasjede. Mislim da je to i bio razlog zasto cetnici nisu zauzeli Poljun i Pohrid. Jednom prilikom odlaska u Rogaticu i prilikom vracanja iz Rogatice na Ljunu su nasi nasli ubijene Koru Sabita i Feriza Muju. Obavijestili su nas tacno gdje su ubijeni.
Za dva dana krenuo sam i ja po hranu. Dosli smo na Ljun i na tacno opisanom mjestu nasli smo ubijene.Htio sam ih zapaliti posto su se bili usculi. To mi nisu dozvolili.
Nisam mogao ni naslutiti da cu bas da dodjem na ovo mjesto da im kupim kosti.
Mjesec juni i mjesec juli bili smo svjedoci protjerivanja pokolja muslimanskih sela sjeverno od Rogatice. Protjerani su i pobjeni muslimani svih sela od Kovanja do Rakitnice. Ostavise svoje nepokopane kosti iz mnogih sela opstine Rogatica. Vrlo mali broj sela ostade pod kontrolom muslimana. Vecina muslimanskih sela ostade bez svog muslimanskog stanovnistva. Mnogi ostadose bez svojih zivota samo zato sto su bili muslimani i nisu htjeli da napuste svoja ognjista. Dolazile su do nasih usiju nevjerovatne price iz usta onog naroda koji nekim cudom ostadose zivi. Narod sjeverno od Rogatice morao je da predje na Socicku teritoriju da bi spasili goli zivot.
Poslednji put u Rogatici sam bio prvog avgusta. Tad sam primijetio da je totalno spaljena Tekija. Ostala je bez ijedne kuce. Uzeli smo hranu i pred sami mrak se vratili na Karacice.
Ujutro nas probudise jake detonacije. Izasli smo vani i vidjeli da detonacije dolaze iz Kramer sela.
Nastavice se…