Mare
Participant
    Post count: 1546

    Besim Begic

    “Zlatni ljiljan” Besim Begic rodzen je 23. jula 1961. godine u Rogatici.
    Evo kako sa kanim se da napisem par rijeci o njemu, mada je izuzetno tesko pisati o tako velikim ljudima. Besima poznajem iz Rogatice, bio je generacija prije mene: Generacija sa Mackom, Suletom, Zilom (rahmetli), Edom….Besim je bio veliki jaran i drug, dzentlimen, pravi laf. On je jednostavno bio dobar sa svima, sa svojom generacijom ali i sa onim mladzim od sebe. Druzio se jedno vrijeme sa Sefom, Alemom, Cajetom (rahmetli), Zopom (rahmetli), Kresom, i svom tom rajom koju su zvali “Motori”. Nerijetko sam i ja bio sa njima u drustvu, na raznim feštama.

    Agresija na nas grad ga je zatekla u Rogatici i odmah bez kolebanja se prikljucio Armiji R Bosne i Hercegovine. Sjecam se tih dana tog entuzijazma, te hrabrosti obicnih ljudi, medzu koje je spadao i Besim. Ti hrabri borci stali su na branik R Bosne i Hercegovine protiv već pripremljenog neprijatelja koji je imao jasne ciljeve. Neprijetelja koji je imao tenkove, avione, minobacace, logistiku, sve. Na drugoj strani Bošnjaci koji su bili nespremni za rat, koji su branili svoje kucne pragove, svoju porodicu, svoje dostojanstvo, a imali su samo jako srce i zelju da se odupru agresoru…Rat je u svakom slucaju jedno stanje haosa.

    Potpuno nova situacija, zivot bez struje, vode, bez kuce, bez novca, adekvatne odjece, obuce, namirnica, …itd.
    Jedno stanje kada svaki dan cujete lose vijesti o pogibijama i ranjavanjima. Neimastina i glad harala je Gorazdanskim okrugom. Besim je u tom prvom periodu bio Trovrhu sa ostalim borcima koji su drzali taj dio slobodne teritorije. Posto su avioni u “akciji padobran””cesto bacali na Jabuku oni su imali lijepe zalihe hrane… Kazu da Peda i on nikoga nisu vratili sa Trovraha a da mu nesto ne daju. Ima jedna istinita anegdota – kad je došla jedna stara nana i trazila 5 kg brasna, a neko od njih kaze nemoze nano 5 kila, nego nano mozes li ti ponijeti vrecu. Nana iskolačila oči, jedva se popela na Trovrh, gladna i umorna, pa ne moze da vjeruje da je to istina. Kaze: Mogu! Uze nana vrecu kazu nosa je vreca ali je nosi… Mnogima su pomogli, onoliko koliko su mogli….

    Kasnije su tu zonu preuzeli borci iz 31. Drinske, pa su se svi borci prebacili u Ustipracu, tako da sam Besima vidzao cesto. Besim je bio strašan borac, to mogu bolje pricati oni koji su se borili rame uz rame sa njim i nadam se da ce se i oni javiti i napisati par rijeci o njegovim podvizima. Ako se za nekoga moze reci da je bio neustrasiv, da je kroz kisu granata imetaka jurisao onda se to sa sigurnoscu moze reci za Besima.

    Kao da ga sada gledam, kada smo bili na Krivoj Dragi, ’94 kada je sve gorijelo uslijed cetnicke ofanzive… Bio sam tada ocevidac kada je kroz kišu granata i metaka jednostavno trcao sa jednog polozaja na drugi da bi pritekao i pomogao tamo gdje je najpotrebnije. Bio sam zapanjen sa kakvom elegancijom i sa kakvom hrabroscu to radi…. Njegovi bliski suborci su jednostavno ostajali bez daha kada bi on uzimao stvar u svoje ruke. Besima su cijenili svi u Gorazdu i ne samo Besima vec i ostale rogaticke borce. Jednostavno bili su najcjenjeniji i najhrabriji borci tog kraja. U Goraždu su svi znali za Besima – Zlatnog ljiljna.

    Armija BiH.com