Bijase ljeto, juli mjesec. Idemo Kemo i ja s posla. Jedva se vucemo od velike vrucine. Naidjosmo pored kuce mog tetka Hrustema (Rulje), tako smo ga od milja zvali. Stadosmo da se upitamo, a on cuci sa slaufom u ruci i zaljeva sljivu. Pocesmo se smijati i pitamo “Bogati sta to radis”,a on ce nama “budala vidite da zaljevam sljive da se ne osuse”. Mi puknemo jos vise u smijeh, pa zali paradajz rekosmo, a on ce “nek zaljeva Adila ona to jede, a ja pijem Sljiivu”.
Eto to je jedan od bisera mog rahmetli tetka Rulje.