Rogatica je imala nekoliko predispozicija da postane kasaba. Najprije, nalazila se na značajnoj komunikaciju Sarajevo-Višegrad i dalje za centar Osmanske države Istanbul. Na tom mjestu je već ranije postojalo naselje. Već je bila pazar, mjesto na kome se stanovništvo iz okoline okupljalo radi trgovine,. Nalazila se pored rijeke, što je također vrlo bitna činjenica za nastanak i razvoj jednog gradskog naselja.
U Mahali džamije 1516. godine nastanjene su 24 muslimanske kuće sa 7 neoženjenih, a u Mahali varoši 59 muslimanskih kuća sa 42 neoženjena i 42 nemuslimanske kuće sa 11 baština i 2 udovička domaćinstva. Ako uporedimo brojke sa prethodnim defterom vidjećemo da broj muslimanskih domaćinstava bilježi skok, a i ukupni broj stanovnika raste. Od ukupno 86 kuća ovaj broj se penje na 138 što, dakle za samo 27 godina predstavlja rast od 60 %. Došlo je do doseljavanja iz okolnih sela u novonastalo gradsko naselje, kao i širenja područja muslimanske mahale na račun mahale varoši.
U Sumarnom popisu iz 1530. i Opširnom popisu iz 1528-30. godine ponovo nalazimo upisane dvije mahale, Mahalu džamije i Mahalu varoši. Ovdje susrećemo po prvi put i opširniju bilješku o gradskom statusu stanovništvu Mahale džamije.
Mahala džamije – Muslimani koji su nastanjeni u mahali spomenute džamije nisu na drugom mjestu upisano kao raja. Kao i građani nastanjeni u drugim kasabama daju ušur od žitarica, vrta i voća. Što se tiče resmova, njih ne plaćaju, a oslobođeni su i poreza avarizi divanijje. Tako je upisano u stari defter pa je, prema običaju naređeno da se tako upiše. Oni koji stanuju izvan ove Mahale džamije, u spomenutoj varoši su kao i ostala raja.
Pošto ovdje stoji da je ovako upisano i u stari defter, vjerovatno je Rogatica imala gradski status i prije 1516., ali nažalost nemamo sačuvan opširni popis iz tog perioda.
Mahala džamije broji 42 kuće sa 14 neoženjenih, a Mahala varoši 53 muslimanske kuće sa 11 baština i 17 neženjenih i 9 nemuslimanskih kuća sa 9 baština. Ukupni broj kuća, ako dodamo i baštine iznosi 124 kuće, što predstavlja izvjesni pad u odnosu na prethodni defter. Uočavamo međutim, rast stanovništva muslimanske mahale sa 24 na 41 kuću što procentualno izraženo predstavlja oko 70%. Gradski status privlači veći broj muslimana iz okolnih sela ili iz same varoši. U Mahali varoš 1516. godine bilo je ukupno 114 domaćinstava, a 1530. broj se smanjuje na 71, što predstavlja pad od oko 38 %. Obzirom da stanovništvo varoši nema gradski status i da je prihvatanje islama u punom zamahu, normalan je ovaj pad stanovništva u varoši i rast stanovništva u gradskoj mahali.
———————————————————–
[color=#0000FF]BBA TD 164. Fotokopije OIS ANUBiH 157.
BBA TD 157. Fotokopije u Orijentalnom institutu.
BBA TD 157. Fo. 217. Fotokopije u Orijentalnom institutu.
BBA TD 157, s. 217-219.[/color]
———————————————————–
U Sumarnom popisu iz 1530. nalazimo i popis vakufa Bosanskog sandžaka, na osnovu kojeg vidimo da Rogatica poprima sva obilježja muslimanske kasabe. Osim džamije, ona dobija i još jednu tekiju, muallimhanu, odnosno mekteb i hamam.
Opširni popis iz 1540. nije potpun, pa u njemu ne nalazimo popisanu ovu kasabu, ali zato u Popisu vakufa u ovom defteru možemo vidjeti koje je objekte imala Rogatica u tom periodu. Osim objekata koji su upisani i 1530. godine, ovdje po prvi put srećemo vakuf kožara Alije, sina Bajramlije koji je uvakufio 12 dućana, jednu radionicu za štavljenje kože – tabhanu, 500 akči u novcu i vrt iza karavan-saraja za potrebe popravke mosta i karavan-saraja. Očito da je kožarski zanat bio već prilično razvijen.
Tokom narednih decenija 16. stoljeća Rogatica, kao i druge kasabe u Bosanskom sandžaku, doživljava veliki rast broja stanovnika. U nedatiranom Opširnom popisu Bosanskog sandžaka koji se odnosi na posljednje decenije 16. stoljeća Rogatica je upisana kao Nefsi Čelebi Pazar, nami deger Rogatica Rogatica i broji tri muslimanske i jednu mahalu nemuslimana. Na kraju popisa muslimanskih mahala susrećemo ponovo bilješku o oslobođenju stanovnika od poreza.
Stanovnici spomenute kasabe su postali zanatlije. Pošto žive od zanata nisu zaduženi porezima. Prema starom defteru polovina baduhave i mlađarine upisana je kao prihod spahije. Na zemlju koju obrađuje raja daje šerijatske poreze i običajne pristojbe.
Muslimanske mahale su:
Mahala džamije sultana Bajezida,
Mahala mesdžida Sinan-vojvode,
Mahala džamije Husejn-čelebije.
Ukupni broj oženjenih nosilaca domaćinstava u muslimanskim mahalama iznosi 508, a broj neoženjenih 96. U odnosu na Opširni popis iz 1528-30., gdje imamo samo 42 oženjena nosioca domaćinstva i 14 neoženjenih članova, ovo je ogroman rast zabilježen za vremenski raspon od pet decenija. Broj stanovnika Mahale džamije sultana Bajezida se skoro ušesterostručio, pa prema ovom popisu u toj mahali žive 1 kadija, 1 hatib, 2 mujezina, 251 oženjeni i 42 neoženjena stanovnika. U Mahali mesdžida Sinan-vojvode živi 1 imam, 44 oženjena i 16 neoženjenih muslimana. U Mahali džamije Husejn-čelebije upisani su 1 hatib, 2 mujezina, 205 oženjenih i 38 neoženjenih stanovnika. Ovdje se više ne spominje Mahala varoši kao u prethodnim popisima, nego se navode čifluci i mezre u granicama kasabe, sa 8 muslimanskih stanovnika, a nemuslimani su popisani pod stavkom Mahala nemuslimana u samom Čelebi Pazaru, izvan deftera . Njihov ukupan broj iznosi 13.
———————————————————–
[color=#0000FF] I dio BBA TD 211, II dio BBA TD 432.
Behija Zlatar, “Popis vakufa u Bosni iz prve polovice XVI vijeka”, POF XX-XXI/1970-71, Sarajevo 1974, 120.
BBA TD 1014, OIS ANUBiH 163, f. 134-137.
BBA TD 1014, OIS ANUBiH 163, f. 137.[/color]
————————————————————
Nastavice se.