–
Nafija Sarajlic (1893-1970)
Tako znacajna zena prije nje bila je samo cuvena Umihana Čuvidina. A tako vazne, jake, prosvijetljene zene, zadugo nije bilo poslije Nafije.
Nafija Sarajlic rodjena je u porodici finog sarajevskog terzije
Avdage Hadzikarica. Za njegovih pet kceri carsija je govorila da ih nikada nece udati jer ih je dao na skole. Ne samo da su nasle ugodne zivotne saputnike, vec su trajno obiljezile vrijeme izmedju dva svjetska rata. Bilo je to vrijeme preporoda i budjenja muslimanskog svijeta iz politickog muka koji je trajao dugo poslije Osmanske imperije i pada Bosne i Hercegovine pod Austro-ugarsku vlast. Istina, samo Nafija i Fata su zavrsile Hermanovu uciteljsku skolu, te radile u prosvjeti ali su zato sinovi, kceri i zetovi preostalih sestara takodjer mahom bili prosvjetari.
Nafija i Fata su bile i clanice dobrotvornih drustava Trezvenost i Merhamet, pa bi na Bajram npr. brojna sarajevska djeca osvanula u novim odijelima koje su ove vrijedne djevojke sivale.
Nafija je bila vedrog duha, duhovita, ali se nikada nije salila na tudji racun, prica njeno najmladje dijete Nedreta. Danas je ovoj vitalnoj starici 81g., ali se nigdje te godine ne mogu vidjeti na njenom licu. Nasa posjeta za Nedretu Sarajlic nije ugodna, vec podnosljivi napor. Kao da je naslijedila majcin zavjet da se zauvijek povuce iz javnosti.
“Nafija Sarajlic je nesto sasvim novo u bosnjackoj knjizevnosti, nesto svjeze, nesto nekonvencijalno, nesto sto dotadasnja bosnjacka knjizevnost nije poznavala. Ona je iskoracila iz svog vremena i ona je zaista jedna vrlo, vrlo hrabra zena.
Prvi rad pod naslovom Rastanak objavila je u listu Zeman 1912g. Bilo joj je 19 god. U toj autobiografskoj crtici Nafija se oprasta od svojih djaka, kojima je ponudila visak ljubavi i znanja i zato biva javno ukorena. Dok Nafiju sustizu suze, jedna ucenica je bojazljivo pita: “A hocemo li i iduce godine moci uciti.” Profesorica Memija naziva Nafijine “Teme” moralistickim crticama i dodaje:
Nafija je naslonjena na alhemijado literaturu jer se u njenim “Temama” prepoznaje ona osnovna ideja alhemijada kompletnoga, a to je pouka.
Poucnost je prisutna u svakoj od 23 Nafijine objavljene teme.I kada se bori da prihvacanje nove evropske stvarnosti dodje na mjesto lijenosti, svijest o vlastitom identitetu, na mjesto nemustog prihvacanja pripadanja istocnom i zapadnom susjedu,i kada se bori za emancipaciju zene ali i protiv ispraznog pomodarstva, Nafija npr. kaze:
..Zensko, dok je u snazi, dok je zivo,
trudi se da svojom spoljasnjoscu
pridobiva-na dusu zaboravlja i ona
i oni koji bi se trebali starati…
A kad su primitivni razgovori-primitivno
je i odgajanje potomaka;
kada je prazna dusa-neukusan je
i ponos i majmunisanje u modi;
bez poznavanja eticnih
principa-granica se prekoracuje.”
( “Nekoliko stranica”, Nafija Sarajlic” )
[b]Prof. dr. Emina Memija
/ predavac “Tema” Nafije Sarajlic [/b]/
U 25-oj g. Nafija je izgubila prvo rodjeno dijete, prelijepu sedmogodisnju Halidu. Mjesecima je od te rane bila na postelji. Nikada vise nije pisala. Iako je poslije Halide, Nafija donijela na svijet jos cetvoro djece, tragovi na dusi od smrti prvog djeteta vjerovatno su ostali. Znate kako se kaze: „Gdje je grom udario, na tu stranu drvo vise ne raste.“
“Ona je reklo bi se, u hipu, u samo nekoliko godina, sve sto nam je dala u knjizevnosti, dala i onda se zatvorila u obiteljski okvir. Svakako je tragedija koju je dozivjela, gubitak najstarije djevojcice utjecala na to, i to je vise nego sigurno, da je to, taj bol nju otklonio od javnosti ali s druge strane mislim da je i sama bila svjesna tog drustvenog okvira., i da je to mozda jedna samocenzura kojom se ona ogradila od javnosti i shvatila da mora prije svega da bude zena i majka i supruga.”
/Prof. dr. Emina Memija/
Alija Isakovic veli da je Nafijino pisanje:
“Duhovito, zivo pripovijedanje,
cistog jezika, blagog sarkazma,
kratke, vrlo jezgrovite recenice,
kakvih nije bilo u znatnom
periodu tzv. pripovijedacke Bosne.”
Nafija Sarajlic je za kratko vrijeme ocito ucinila mnogo, jer sjecanje na nju jos traje. Sve sto je Nafija Sarajlic napisala moze se procitati za par sati, ako ne sve, procitati bi trebalo:
Tiho, Tiho zatim Rastanak, Turbe ili Jedan cas.
M. Buljubasic