–
Ovo je bio samo jedan mali dio ove prelijepe legende, pocetak, iz koje se moze mnogo,mnogo toga saznati o pimanju zivota, bogatstva, ljubavi……kao sto je npr. kazivanje Ali-hodze Misirlije, da na cetiri direka stoji citava zgrada ljudskog zivota. A toga je u knjizi bezbroj. Ono sto nas takodjer u knjizi privlaci je to, sto stoji u samoj recenziji D. Djurica, da pred svojim ocima vidimo kako zive oni stari ljupki dijelovi Seher- Sarajeva…
I na kraju evo sta je pisac izjavio u jednom interview.
Legendu sam poceo pisati sa odredjenim ciljem, da sacuvam nas jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni nego jezik Bosne. Bosna je moja domovina… Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno… Recimo, ja ne znam zasto se o Ivi Andricu ili Branku Copicu ne govori kao o bosanskim piscima. Isti je slucaj sa hercegovackim klasikom Hamzom Humom. Ja ne znam zasto Isak Samokovlija nije najtipicniji bosanski pisac. Ne znam zasto Marko Markovic nije bosanski pisac… Evo, tek kad se Mak Dizdar probio, pocelo se govoriti o bosanskoj poeziji…
(Enverov interview s Enesom Cengicem, Svijet, Sarajevo, 26. II 1971.)
Drugi o piscu E. Colakovicu:
U navedenom interviewu Enesu Cengicu, Enver kaže i slijedece:
Sve to, zajedno sa mojim ranijim zbirkama pripovjedaka i poezije predstavlja na odredjen nacin moje kazivanje o Bosni, za koju mi Ivo Andric jednom rece: Ja sam, Envere, u mojoj literaturi došao do avlinskih vrata, a ti si ušao u kucu (Svijet, Sarajevo br. 665, 26. II. 1971, str. 11).
Da li su se Bosnjaci odrekli Enverovih djela?!
Ostaje otvoreno pitanje, zasto su Bosnjaci okrenuli ledja svom piscu koji je poklonio tako vrijedna djela prikazavsi Bosnu na sasvim drugi nacin od onih koji su je trpali u “mracni vilajet”. Pisavsi jezikom Bosne dotaknuo je najdublje i najosjetljivije damare bosanskog zivota u svijetlu kakav je svojstven za multietnicku sredinu kakva je bosanska carsija.
Mozemo samo podvuci rijeci prof. Zlatana Colakovica, Enverovog sina: ”Ali –pasa ce jezditi Bosnom, kao i Enverov Derzelez Alija, dok bude Bosnjaka. U romanu Legenda o Ali-pasi, Enver u najboljoj evropskoj tradiciji romaneske forme utemeljuje kulturno-povijesnu samobitnost bosnjackog duha.” (Enver JULARDZIJA)