–
ENVER COLAKOVIC (1913-1976)
Rodio se 27. maja 1913. u Budimpesti. Otac mu bijase industrijalac Vejsil-beg Colakovic, vlasnik mnogih nekretnina i sarajevske ciglane koja je sve do kraja drugoga svjetskoga rata zaposjedala podrucje danasnjega glavnog zeljeznickog kolodvora, a njegova majka Ilona (Fatima-Zehra) izdanak je stare madjarske plemicke obitelji Mednyanszky. Nesretno i burno djetinjstvo, protkano selidbama i putovanjima, Enver Colakovic provodi uglavnom u Budimpesti, a nakon prvoga svjetskog rata obitelj Colakovic seli u Sarajevo. Do kraja 1942. zavrsio je roman Legenda o Ali-pasi, te autobiografsko djelo Knjiga majci, u kojem otvoreno istice svoje antifasisticko opredjeljenje i opisuje suvremena cetnicka, ustaska i okupatorska zvjerstva nad narodom, progone Zidova i zatiranje muslimanskih sela. Ovo je razdoblje najplodnijeg Colakovicevog javnoga rada. 1943. dobiva nagradu “Matice hrvatske” za najbolji roman, na temelju rukopisa romana Legenda o Ali-pasi. Uz brojne pjesme objavljuje pripovjetke, novele, eseje, kazalisne prikaze, politicke osvrte u kojima se zalaze za bosanskohercegovacke muslimane, te roman u nastavcima Mujica Hanka. 1943. izvodi se i njegova salonska komedija Moja zena krpi carape. Legenda o Ali-pasi, stampana 1944, dobiva odusevljene kritike tada najutjecajnijih hrvatskih pera. 1943/44. Colakovic je napisao zbirku pripovjedaka Lokljani, koje su medjusobno povezane, i roman Melun.
O “Legendi o Ali-pasi” postoje mnogobrojni prikazi i recenzije.
Jedan od recenzenata D. Djuric ne krije svoje ushicenje:
“S uzitkom se cita ovaj osebujni roman Envera Colakovica. Pred svojim ocima kao da vidimo kako zive oni stari ljupki dijelovi Seher-Sarajeva. Vidimo uske i bucne prolaze carsije, pune zivota i rada. Na sve ove gledali smo mi do sada cesto s vanjske strane. Tako smo i shvacali ovaj zivot. Usto, bilo je to jos i atrakcija za strance i – nista vise. A sada nam majstorsko pero Colakoviceva otkriva drugu, pravu stranu ovoga carsijskog zivota. Otkriva nam dusu onih starih, sutljivih ljudi koji gotovo nepomicno sjede pod starim niskim svodovima carsijskih zgrada i zgradica, neumorno kuckajuci.. ”
“Colakovic je dao svome Mula-Hasan dedi neke crte”, pise Petar Grgec, “kojih nema ni u kojeg skrtca u svjetskoj knjizevnosti . . .
Ni jedna knjiga kao Colakovicev roman ne daje tako intimnu i cjelovitu sliku carsije, mahale i njezinih zitelja, sliku tihog kucnog zivota, morala i ljubavi, suosjecanja i patnje, uzleta duse i padova tijela, trpnje i nadanja. Dr Julije Benesic ne razlikuje se u svojim misljenjima od mnogih koji su zavoljeli ovo nesvakidasnje djelo prozeto izuzetnom toplinom: >Legenda o Ali-pasi izvrsna je knjiga, visoko poeticna prica o ljubavi Alijinoj i o njegovu samaritanstvu prema skrtcu koji je genijalno prikazan . . .”
Iz teksta Nihada Agića:
Legenda kao noseća struktura svijeta
Osnovni kostur ili skelet priče Legende o Ali-paši predstavlja preobrazba Alije Leptira od hamala do visokog dostojanstvenika. Ta se preobrazba prvo zbiva u snu, a onda i zbiljski ostvaruje u njegovom životu. Motiv te legende je, zapravo, u Alijinoj prevelikoj ljubavi prema lijepoj Almasi, kćerci jedinici sarajevskog bakala Mehage. Budući da se ljubav, bar s Alijine strane, ne može ostvariti, jer su tome smetnja razlike u društvenom staležu, te se prepreke mogu savladati jedino u snu… On svoju želju projicira tako da, uz zadobivanje njene ljubavi on zadobiva i bogatstvo, što treba da je ekvivalent toj nedostižnoj ljubavi… U svijetu u kojemu se Lepir kreće postoje samo dvije stvari kojima se on tajno posvećuje – Sunce i Almasa…
… Naporedo s pričom o Lepirovim maštanjima odvija se i druga, koja je ovoj kontrastna, ako ne i kontrapunktna. Naime, Almasa i ne sluti da je Alija voli ( a da je to tada i znala vjerovatno bi se samo gorko podsmjehnula), pa ona svoje mladalačke uzdahe poklanja mladom Ismet-efendiji, učenom imamu i bogatom udavaču. Ali, nevolja je jedino u tome što u Ismet-efendiji bjesni goropad, što dakle boluje od napada epilepsije, o čemu Almasa ne zna, i što će biti onaj unutrašnji motiv za preokret u budućem odnosu Almase prema Aliji…