O Mula Mustafi Baseskiji, kraci zapis, knjizevnika Alije Isakovica:
Godine 1756-e Sarajlija Mula Mustafa Baseskija ima 25 godina i pocinje svoj ljetopis. Baseskija pocinje ljetopis na desetogodisnjicu takozvane pobune Morica, kao da je njihova smrt , kao da je njihova pogibija natjerala ljetopisca da se lati pera i ne ispusta ga sljedecih 48 godina. Umro je 1809-e godine. Baseskija koji za sebe kaze : “ sto se tice mene grijesna siromaha, ja sam stidljiv i povucen”, napisao je ljetopis kojim bi se ponosio i svaki grad veci i ljepsi od Sarajeva. Moze se bez pretjerivanja reci da, pored toga sto je to izvanredan ljetopis, to je i izuzetan roman naravi, to je knjiga zivota, to je galerija zanimljivih ljudi onog vremena, onih naravi, vrlina i mana, a najcesce to su svevremene vrline i mane ljudske, i zato, ma koliko puta se sreli sa tihim, umnim Baseskijom, svaki put u njemu otkrivamo nesto novo i svaki put nadjemo opravdanje sto mu se divimo.
U svom ljetopisu M. Mustafa Baseskija pise:
“Ovdje cu navesti i zabiljeziti datume nekih dogadjaja koji se zbise u Sarajevu gradu u bosanskom ejaletu, jer kao sto se kaze :
“Sto je zapisano ostane, a sto se pamti iscezne.„
Devetu noc po kasumu bijase cijelu noc sijevanja, grmljavine, kise i vjetra juznjaka, pa sutradan u utorak usljed bujice bise poruseni svi mostovi osim Seher cehajinog koji ostade citav. To se dogodilo cetvrtog studenog ili 18-tog Rebiu-l-evvela 1791. godine.
Ova godina je za sirotinju bila sasvim teska i to zbog skupoce zivotnih namirnica. Ja sam tako od bakala kupovao psenicno brasno po 10 para na oku, a po tome mozes cijeniti i ostale namirnice. I to je medjutim, bozija mudrost, jer je roda bilo ali oni koji htjedose da naprave obilje, prouzrokovase stetu.
Umrli su:
-Mehmed prvocinar, a potom kahvedzija u carsiji i bakal. Od nekolicine ljudi pozajmio je novac, zatim se razbolio i brzo iza toga umro. Bio je nezenja. Jos se nije ni oduzio sasvim, a vec umrije i rijesi se svega.
-Poznati Sulejmanaga pirgo, stasit i naocit, veoma ugodnih kretnji, pokazivao se kao junak, bogat.
-Hadzi Mustafa hasecija, ugodan, otmjen, ciste odjece, pobozan, veoma lijepa i ugodna glasa. Volio je ucene ljude iz Daut Celebijine mahale. Neka je na njega Bozija milost!
-Salihaga, sarač, mlad bez brkova i brade
-Sahadzic, berber
-Jedan bostandzija s Hiseta, jos jedan covjek i zatim jos jedan covjek.
-Stigao je ferman kojim se naredjuje da se na svaku ovcu i kozu naplacuje po jedna para zvana cibuk ali Bosnjaci izjavise da nece davati ovaj porez.”
Godina 1176. (23. VII 1762 – 11. VII 1763)
– 20. temuza ove godine pojavila se kuga i u Sarajevu, i to najprije na Vratniku, gdje je okužen došao iz unutrašnjosti Čabrić s Vratnika, koji je odmah i umro. Zatim je umro i njegov brat hadži Sulejman Čabrić, kazandžija.
– Iza toga kuga se pojavila na Hridu, Čekaluši, Banjskom Brijegu. Zapravo, poslije pojave kuge na Vratniku ona se najprije raširila u Sunbul-mahali, Pasjoj mahali, zatim u Koševu, Berkuši i Souk-Bunaru. Dakle, kuga je u početku harala po periferiji grada među siromašnim svijetom. Zbog toga su ugledni građani smatrali i zaključivali da njih kuga neće zahvatiti. Ova bolest je pustošila pune tri godine i u samom gradu Sarajevu pomorila oko 15.000 duša. Kronogram o prestanku haranja kuge je ovaj: “Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas svega čega se plašimo”.
– Bostandžije (vrtlari) su dva puta ove godine zasijavali svoje bostane i bili izgubili svaku nadu u rodnu godinu, smatrajući da nikako neće biti lubenica, dinja i krastavaca. Ali ako je nešto određeno, propadaju svi planovi, pa je tako ove godine bostan rodio preko svakog očekivanja.
Godina 1180. (9. VI 1766 – 29. V 1767)
Šljive požegače veoma su rodile, tako da ih se za 10 para moglo kupiti 100 oka.
– Kaligraf, misirski trgovac Hasan-efendija dovede u Sarajevo jednog noja i dva čudnovata ovna. Za njihovo pokazivanje svijetu uzeo je dosta novaca.
– Među djecom su u jačoj mjeri zavladale ospice.
– Na Mubarek-večer izgorio je Novi han,1 Sarači i Terzijska čaršija (Abaciluk) sa svom robom u ovim čaršijama usljed čega nastade velika šteta i gubitak.
– Gradnja Magribije džamije.
– Pojavila se grupa fanatika, a sagrađena je i medresa Inadija. To bijaše povod za razna ogovaranja i smutnje među svijetom. Vođa sekte fanatika bijaše Emir-vaiz, iz Amasije.
– Zijaudin je došao u Sarajevo u medresu na Atmejdanu.
– 17. zilhidže (16. V 1767) u subotu iza podne stiže u Sarajevo Silahdar Mehmed-paša.
– Prije dvadeset dana obavljena je zajednička bajramska molitva na Musali.
– Hadži Ibrahim Tolo podigao je česmu na Atmejdanu, u koju ponovno dovede vodu s vrela Pjenkovca na Bendbaši, i ujedno sagradi česmu kod bunara u medresi.
– U vremenu od muharema do kraja zilhidže ove godine potrošio sam u svrhu pisanja u malom dućanu pod Sahat-kulom 564 tabaka papira.