Jedan od ljepsih zapisa koje je napravila novinarka Medzida Buljubasic je zapis o ljetopiscu Mula Mustafi Baseskiji.
1193. god (1777)
15. dzumadel-evela
“Ponovo je zavladala susa, pa je opet pozivano na dovu za kisu. Drugi dan poslije toga pade velika kisa kakva nije pala osam mjeseci.”
Da bi kisa pala, tomu ima jedan drugi uzrok, koji je poznat astronomima. Dolazak kise je samo znak pokornosti i sluzenju Bogu, dok to nije najpreci uzrok za padanje kise. Jer kad bi se svaka molitva uslisila svijet bi propao.
MULA MUSTAFA BASESKIJA od onih je Sarajlija, koji nam je otkrio mnoge tajne sto ih je skrivalo stoljece sumraka Osmanske imperije. Zabiljezio je 60 godina historije Sarajeva i njegovih zitelja, ali ako ste pomislili da je on tek precizni hronicar svoga vermena, u krivu ste. Izucavao je astronomiju i Serijatsko pravo a naklonost prema islamskom misticizmu odvela ga je medju dervise. Govorio je strane jezike a veliki dio zivota je proveo baveci se necim sto bi danas slovilo kao odvjetnicki posao. I napose, pisao je pjesme. Nije ih mnogo ostalo. Sve sto cini uspomenu na Baseskiju tako je zivotno i drago, da su u pravu oni koji kazu da smo imali srecu imati takvog covjeka.
Rodjen je 1731. ili 1732-e godine u Mimar Sinanovoj mahali, sto se proteze uz Logavinu ulicu. Ovdje se jos uvijek mogu vidjeti andricevski krivudave i smjele ulice iz turskog perioda, i one prave i krute iz austrijskog, kao dva jezika i dva pisma. I jos uvijek se mogu omirisati tragovi letargije kakva je Sarajevo, do tada poznato kao ognjiste ratova i cvijet medju gradovima, zahvatila pocetkom 18-tog stoljeca.
Mula Mustafa je rano ostao bez oca i stupio u janjicare, te stekao uslove za titulu starjesine, Base. Otuda nadimak Baseskija. Bio je iskreni vjernik a vjera mu je bila samo temelj i nadahnuce za njegovo cestito djelovanje. Poceo je obrazovanje u mektebu, kako je to bio obicaj a nastavio u jednoj od medresa. Najprije je postao vjeroucitelj a zatim imam i hatib- propovjednik u Buzadzi hadzi-Hasanovoj dzamiji. No nece se smiriti u toj sluzbi, pa nekoliko godina kasnije postaje narodni pisar i iznajmljuje mali ducan u Mudzelitima, ulici knjigovezaca. Ovdje u ducanu ispod Sahat-kule a poslije velikog pozara 1788, i u kako bismo danas to rekli, improviziranom uredu, zapravo, haremu Begove dzamije, Mula Mustafa je pisao zalbe, molbe, ugovore, sastavljao pisama za majke i supruge sto su htjele pozdraviti sinove i muzeve na bojistu.
Tu je” Medzmula” ili u slobodnom prevodu svastara. To je zapravo, drugi dio Ljetopisa gdje je Baseskija biljezio pjesme, price, anegdote, tumacio snove. Ma o cemu da je pisao, Baseskija nikad nije pretjerivao ni u hvali ni u pokudi. Kad kaze za svoje sugradjane: “Imaju pamet ali im ona kasno dolazi”, on kritizira ali nije zajedljiv.
I uopce da biste stekli pravo da nekog kritizirate, trebate prvo pokazati da ga cijenite a on je Sarajlijama to cijeli zivot pokazivao. Njegov Ljetopis i nekrologij dokumenti su o proslosti, iz kojih pazljivi promatrac nuzno zakljucuje kako sva ruzna vremena nose iste oznake.
Baseskija npr. kaze :”Najveci su ugled uzivali, sto je razumljivo u ovakvim vremenima, bezobzirni i opaki ljudi”.
A to je, podsjecam, vrijeme koje nosi predznak posrnuca jedne velike imperije. Vezirska vlast se ljulja a domaci janjicari pljackaju, otimaju, prolijevaju krv. Iznad svega Baseskija je bio protivnik nasilja i nepravde. U jednoj od rijetkih sacuvanih pjesama Baseskija kaze:
“Nemoj rijet mali sevab,
Po baklavi seker trusi”.
U objasnjenju ovog stiha stoji: “ Cak i po stvarima koje jesu dobre, poput baklave, i tad treba iznova trusiti dobrim djelima. Nema malih sevapa.
Nemojte nikada prestati ciniti dobro” !
Evo i par zapisa Mula Mustafe Baseskije.
[b]Godina 1167.
(29. X 1753 – 17. X 1754)[/b]
– U mjesecu saferu 1167. (28. XI – 26. XII 1753.) godine tri noći između akšama i jacije, u isto vrijeme uzastopno, događao se zemljotres. Nakon toga su se kroz cijelu godinu čuli svaki dan i svaku noć ispod zemlje učestali udarci, slični udarcima u bačvu ili bubanj.
– Sagrađen je sebilj na Baščaršiji.
[b]Godina 1168.
(18. X 1754 – 6. X 1755)[/b]
– Umro je sultan-Mahmut a na prijesto zasjeo sultan Osmah-han.
– Posljednjeg dana ramazana ove godine (10. VII 1755) poslije podne viđen je Mlađak mjeseca ševala , pa se mnogi ljudi omrsiše smatrajući to dozvoljenim.
– Popravljena je i ukrašena Husrev-begova džamija.
Godina 1172. (4. IX 1758 – 24. VIII 1759)
– Na dan Kasuma (8. novembra 1758. godine) vjenčala se ljepotica, kći Bašage Mustafage, sa Čartozanom (Cartozanogli) Alijagom iz Jahja-pašine mahale.
– 12. veljače pojavi se behar na zerdelijama.
– Cijela zima je prošla bez snijega i hladnoće.
– 8. maja (mayis) pade veliki snijeg s jakom kišom tako da je polomio drveće, a i Miljacka je nadošla.
– 1. ramazana 1172 (28. IV 1759) godine izgorjela je Zlatarska čaršija.
– 5. nisana, u ponedjeljak Proslava rođendana princeze, kćerke sultana Mustafe .
– Kada se već jako bio razvio behar, pade snijeg i nastade žestoka studen, tako da se behar promrznuo. Ovo se zapravo dogodilo u mjesecu šabanu (30. III – 27. IV 1759) godine. I ranije sam zabilježio da je u ovo vrijeme pao nezapamćeni snijeg.
– Zakupnina Husrev-begova hamama u ovoj godini iznosila 800 groša.
– 12. hazirana 1172 (12. juna 1759) godine pojaviše se oblaci i promijeni se vrijeme.
Godina 1173. (25. VIII 1759 – 12. VIII 1760)
– Cijena hljeba određena je 8 akči oka.
– U Sarajevo stiže hiljadu deva koje donesoše municiju.
– 7. rebiul-ahira 1173 (28. XI 1759) godine postao sam imam u džamiji Buzadži hadži Hasan1 i na ime jednogodišnje plaće unaprijed sam primio 18 groša.
– 29. svibnja krenuo je na Mostar bosanski valija Mehmed-paša Kukavica tražeći da mu se izruče tri čovjeka. Međutim, Mostarci napadnu na pašu i ubiju iz njegove pratnje 3-4 čovjeka.
– U Beogradu je umro moj amidža Topal Osman-aga, bašeskija 97. džemata, pa sam 24. svibnja radi ostavine išao u Beograd.
– Mehmed-efendija Fojničanin postao je muftija. Međutim, dotadašnji stari muftija ne ustupi mu položaja, nego sastavi mahzar i štaviše protiv Muhamed-efendije nahuška svoje prijatelje.
– Trešanja i čereza bijaše u izobilju.
Godina 1174. (13. VIII 1760 – 1.VIII 1761)
– Cijena kupus-repi iznosila je 10 para po tovaru, a cijena orasima na oku bila je 4 akče.
– U proljeće, na Sultani-nevroz, bijaše u Sarajevu 4-5 dana mraza, to jest čadine.
Poslije toga među djecom i odraslima zavlada bolest, a pojavi se i veliki kašalj.
– Osman-Šehdi-efendija Bjelopoljac, koji bijaše ugledan čovjek u Carigradu, sagradi u Carevoj mahali u Sarajevu biblioteku .
– Šljiva požegača bijaše u izobilju.
U ovoj 1174 (1760/61), godini bilježiću imena umrlih lica da bi im na taj način onaj koji bude gledao (čitao) ovu bilježnicu predao rahmet, a i ja, ovaj grešnik, kada pogledam ovu bilježnicu da mislim i da uvijek govorim o tome kako valja seliti s ovog svijeta.
Godina 1175. (2. VIII 1761 – 22. VII 1762)
– Popravljene su i ukrašene Ferhadija1 i Baščaršijska džamija.
– Među životinjama je u velikoj mjeri zavladala nekakva bolest tako da čovjek nije mogao ulicom proći od smrada lešina uginulih krava.
– 2. siječnja bijaše proslava rođendana princa sultan-Selima, sina sultan-Mustafina.
– Trešanja i čereza bijaše mnogo.
– Na planini Trebeviću sve do Jurjeva vidio se snijeg, a gotovo sve do Aliđuna padala je kiša.
– U mjesecima zilkade i zilhidže (24. V – 22. VII 1762) kao i u haziranu i temuzu 1175. godine (1. VI – 31. VII 1762 g.) stigoše vijesti u grad Sarajevo, da se u Čajniču i u selu Slatini blizu Goražda pojavila kuga.