************
U svijetu, u koji su sad Dzeni gurnuli onako nemilosrdno, krepost vodi jalovu borbu vec od pradavnih vremena; zeljeti i ciniti drugima dobro—to je krepost, to je ona vrsta plemenitosti, kad covjek drage volje sluzi i pomaze drugima. I upravo zbog toga drustvo je gotovo nimalo ne cijeni. Ponudi se jeftino i svi ce te omalovazavati i gaziti; drzis li do sebe, pa i preko mjere, svi ce te postovati, pa da nista ne vrijedis. Upravo je bijedno, sto vecini ljudi nedostaje moc rasudjivanja. Misljenje drugih jedino je mjerilo toga svijeta. Dokazao si da vrijedis samo onda, ako si se odrzao. Muskarca taj svijet pita je li bogat, zenu, je li sacuvala dobar glas.
Dzeni nije ni pomisljala da od zivota previse zahtijeva. Bilo joj je prirodjeno da se zrtvuje za druge. Skola svijeta, kojoj je temelj sebicnost, i koja uci samo kako ces se obraniti od zlobe i nevolje, nije je mogla tako brzo izmijeniti.
Upravo u takvim najodsudnijim casovima covjek se najjace razvija i osjecaj snage i sposobnosti za borbu protiv sviju nadolazi kao golem val. Mozemo mi i drhtati, mozemo se vuci u vjecnom strahu da cemo propasti, pa ipak postajemo jaci. Neobicnom brzinom dolaze prave ideje. U svijetu ne mozemo ostati potpuno sami. Ako nas i odbaci jedan krug ljudi ili jedan stalez, ipak ostajemo dio svega. Priroda je velikodusna. Njezine zvijezde i vjetrovi covjeku su prijatelji. Blaga i osjetljiva dusa razumjet ce tu neizmjernu istinu. Mozda joj nece biti priopcena nekim poznatim rijecima, no ona ce naprosto osjetiti i utjesit ce se, a to je konacno najvaznije. Mir i mudrost u svemiru su jedno.
Theodore Dreiser
Jennie Gerhardt