Evo još uvijek pod jakim utiskom knjige Crna Duša, čije čitanje završih po-odavno ne mogu a da to ne podjellim s vama, koji redovno posjećujete ove stranice i na njima, nadam se, nalazite kao i ja, svoj dio Rogatice, prošlosti, istorije, tradicije koju ne smijemo zaboraviti a spominjati i održavati moramo.
O piscu knjige Ahmetu M. Rahmanovicu ne znam ništa i nadam se da će mi neko od vas pomoći da upotpunim tj. da uokvirim osjećanja pobuđena čitanjem ove knjige, pripremanjem kraćeg posta o njemu.
A knjiga je nešto sasvim drugo. Još od srednje škole i Ernest Hemingway-ove knjige „Starac i more“ mi se nije desilo da ne želim prestati čitati. Svaka nova stranica me naprosto uvlačila u knjigu a pred kraj mi je bilo žao što se knjiga završava. Malo razočaran samim krajem knjige jer ne definiše u potpunosti šta se ustvari desilo sa glavnim likom ali u isto vrijeme ostavlja mogučnost nastavka priče.
Knjiga u suštini, po mom mišljenju, objašnjava način razmišljanja, kulturu i život muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, gledano kroz život jedne prosječne bošnjačke porodice od ’40-tih na ovamo. Glavni dio radnje se dešava u i okolo okupiranog Sarajeva od ’92 do ’95 a dopunjava se škrtim podacima iz drugog svjetskog rata i nadograđuje iskustvom našeg čovjeka, koji kao izbjeglica živi u Americi.
Sama po sebi, knjiga je „teška“ za čitati i ko nije spreman zaplakati ne treba ni počinjati s čitanjem ali u isto vrijeme je prožeta, ponekad crnim, humorom, koji vjerovatno mi Bošnjaci, napaćeni i rastjerani ali ipak tvrdoglavo ponosni, samo možemo razumjeti. Na kraju htjedoh izdvojiti neki odlomak iz knjige koji mi bješe posebno interesantan i nađoh se u poziciji gdje bih morao napisati cijelu knjigu te odlučih da samo zabilježim posvetu ili predgovor knjige koji u stvari govori puno više tek kad se knjiga pročita.
„Predsjednicima i vladama velikih svjetskih sila i njihovim marionetama u UN-u, koji su, raspolažući apsolutnom svjetskom vojnom i ekonomskom silom, dozvolili i doprinijeli da se nad malim narodom bosanskih Muslimana, u praskozorje XXI stoljeća, izvrši genocid.
Moliću Dragog i Jedinog Boga da bude pravedan prema njima.
Sve se nije desilo kao u priči koja slijedi.
Sve što se stvarno desilo bilo je gore.”