Pjesma je proglasena za najbolju pesmu milenijuma. Autor ju je posvetio svome sinu i dobio je Nobelovu nagradu za nju 1907.
Ako mozes sacuvati glavu kada svi oko tebe gube svoju i tebe krive za to;
Ako mozes vjerovati sebi kad svi u tebe sumnjaju
A ti im i prastas njihove sumnje;
Ako mozes cekati, a da se ne umoris od cekanja,
Ili kad o tebi lazu, a da se ne bavis lazima, ili kad te mrze, a da se ne prepustis mrznji,
Te da pri tom ne izgledas predobro, niti govoris prepametno;
Ako mozes sanjati, a da ti snovi ne postanu gospodarom;
Ako mozes razmisljati – a da ti misli ne postanu cilj;
Ako se mozes suociti s trijumfom i katastrofom i smatrati te dvije varalice potpuno istima;
Ako mozes podnijeti da cujes kako istinu koju ti govore izokrecu podlaci, da naprave klopku za budale,
Ili da promatras kako se slamaju stvari kojima si posvetio zivot,
Te da se pognes i da ih ponovo izgradis istrosenim alatom;
Ako mozes napraviti jednu hrpu svih svojih pobjeda i riskirati je u jednom bacanju kocke,
I izgubiti i poceti ponovo na svojim rusevinama,
A nikad ne izustiti rijec o svojem gubitku;
Ako mozes prisiliti svoje srce i zivce i tetive da ti sluze jos dugo nakon sto nestanu,
I da tako izdrzis dok u tebi ne preostane nista drugo osim Volje sto ti ponavlja Izdrzi,
Ako mozes razgovarati s masama i zadrzati svoje vrline, ili hodati s kraljevima i pri tom ne izgubiti dodir s obicnim covjekom,
Ako te ni neprijatelji niti prijatelji koji te vole ne mogu povrijediti;
Ako svi mogu racunati s tobom, ali nitko previe;
Ako mozes ispuniti minutu koja ne prasta
Sa 60 sekundi trcanja koje je vrijedno toga;
Tvoja je Zemlja i sve sto je u njoj;
I sto je jos vise – bit ces covjek, moj sine
Rudyard Kipling