“Hamza dragi, ti si se meni meda prejeo…
A s Igmana sve pirka onaj hladni vjetric, jedva da se pod njim i listovi na granama pomicu, cisti s tresnje sasusene latice behara, ali hladi kao sto to samo u junu moze, u junu i na Ilidzi.Meni se nekako cini da takvog vjetra nigdje osim kod nas nema, jer da ima, vec bi se nesto o njemu znalo. Hvalio bi se Svabo, a Francuz bi pola svijeta u Pariz dozvao samo da osjete kako je kada taj vjetar hladi. Da ga je u Stambolu bilo ne bi Turska tek tako propala, ili da je sultan ikada dosao na Ilidzu, ne bi mu carevina propadala i ne bi Bosnu ostavio Svabi. Ja sve nesto racunam ako car Franjo dodje u Sarajevo, a prica se da ce doci, pa ako ga zapute na Ilidzu, ostat ce nama Austrija za sva veremena. I bolje je da ostane, jer briga je vazda od onoga ko vlada, a nase je da radimo, tefericimo i ne rjesavamo svjetske probleme. Jos kad juni ne bi prosao, ili kad bi svaki mjesec u godini bio takav, vruc, a s tim igmanskim vjetrom covjek bi po vas dan samo hodao, od Marijin dvora do Ilidze, pa do Vrela Bosne. A onda bi se svalio na travu, zalegao uz sofru na ponjavi koju neko donese, pa bi se rastocila mehka gradacacka, razlomilo bi se sira i hljeba, i tako cijelog zivota. A kad bi jednom doslo vrijeme da se selis na ahiret, molio bi Allaha da te pusti jos malo. Taman da si cist kao tek rodjeno dijete i bez ikakvih grijeha, ne bi ti se dzennet milio pored takvog zivota.
Eto, zato mi se i ne zuri. Znam da cu stici, a kad stignem, bice mi jedino mrsko to sto sam dosao i sto sad mogu meraciti, umjesto da je put trajao jos samo malo.
E, moj Hamza, ne mogu znati ako mi ti ne kazes, ali meni se sve cini da si se meda prejeo… “
Miljenko Jergovic , “Insallah, Madona, insallah”