Nemanjine muke s Emirom
Užičani zaprijetili Emiru Kusturici budakom i mitraljezom te mu poručili da ide “u Sarajevo, Novi Pazar ili Istanbul…
Tuđoj muci nije se lijepo smijati, ali ponekad čovjek, jednostavno, ne može odoljeti koliko god da se trudio.
Uostalom, ko bi mogao ne zasmijati se sudbini koja je snašla nekadašnjeg fudbalskog reprezentativca Srbije Ognjena Koromana.
Čovjek rođen na Palama u neka doba toliko je pokazivao ljubav prema majčici Srbiji da je to bilo čak i degutantno. Posebno se istakao pred utakmicu Srbije i BiH koja se onomad igrala u Beogradu.
Zla sudba
Na Koromana su se nedavno, nezadovoljni igrama kluba, okomili navijači Crvene zvezde. Ne bi možda bilo ničeg smiješnog u toj priči da tog i takvog Koromana Zvezdini navijači nisu nazvali “smrdljivim Bosancem”!
Ako bi nad Koromanovom zlom sudbom kojim slučajem i uspjeli zaustaviti smijeh, nad onom koju je doživio drugi Bosanac, Sarajlija, još veći ljubitelj Srbije, pravoslavlja i svega srpskog, to je nemoguće.
O Emiru, pardon Nemanji, Kusturici je riječ.
Režiser je ovih dana želio da proširi svoj park prirode na Mokroj gori, nedaleko od Užica. Ne samo da u tome nije uspio, već je naišao na gnjev stanovnika nekoliko sela, čiji su posjedi trebali biti ograđeni i stavljeni Kusturici na raspolaganje.
Na zboru građana, čije je dijelove emitirao i RTS u Dnevniku, stanovnici Užica su Kusturici, jednom od najvećih živućih Srba, jasno stavili do znanja šta o njemu misle.
Tako je jedan zemljoposjednik kazao da ne vjeruje kako se Kusturica istinski prekrstio i upitao da li je ikada iko vidio da se potpisao kao Nemanja?!
Drugi mu je zaprijetio budakom i mitraljezom, a treći je sve začinio. Ovaj brko iz nekog užičkog sela, naime, poručio je Kusturici da ide “u Sarajevo, Novi Pazar ili Istanbul i da tamo pravi svoj pašaluk i emirat”!
Godine podrške
Jeste bilo šovinistički, ali je vrijedilo svih frustracija koje je dio bosanske javnosti osjećao zbog režiserovog ratnog i poratnog “srbovanja”. Režiser, koji je na svojoj koži osjetio šovinizam kojeg je i sam godinama podržavao i služio mu, na kraju cijele priče uvrijeđeno se ispisao iz knjige “počasnih građana” Užica. Budaci i mitraljezi još se nisu oglasili.
Zlurado jeste, ali kako čovjek da odoli a da se ne nasmije Nemanjinim mukama s Emirom.