Isti scenarij se ponovio 1992. godine kada su Srbija i Crna Gora
izvrsile agresiju na Bosnu i Hercegovinu i kada je samo za dva i po mjeseca ubijeno oko 3.000 Bosnjaka i spaljeno 3.600 njihovih kuca.U Drugom svjetskom ratu, cetnici su u visegradskoj zupi ubili preko
1.800 Bosnjaka, od kojih 550 djece do petnaest godina starosti, i to je ujedno dio opcine gdje je ubijeno najvise Bosnjaka. U samom centru Visegrada, godine 1943. (kada su Visegrad zauzeli cetnici) ubijeno je oko 1.500 Bosnjaka.
Prikupljanje podataka o ratnim zlocinima i zlocincima nad Bosnjacima,u podrucju opcine Visegrad, u roku Drugog svjetskog rata (1941. – 1945.)zapoceo sam 1987. godine, prilicno kasno po zavrsetku rata. Naravno, prije nije bilo ni moguce, jer poslijeratna politika rukovodstva nije dozvoljavala da se o
zlocinima cetnika bilo sta govori, a kamoli pise. pricalo se i pisalo o pocinjenom genocidu nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata.
Bosnjacima nije bilo ni dozvoljeno, da se neka od mnogobrojnih stratista simbolicno obiljeze. Vjerovatno je to zbog toga, sto bi na tim mjestima moralo pisati da su zlocine pocinili cetnici. Poslijeratne vlasti su stalno isticale da treba cuvati “Bratstvo i jedinstvo”. oni Bosnjaci koji bi javno govorili o zlocinima cetnika su krivicno kaznjavani, sto je podgrijavalo strah i sutnju u narodu.
Radi takvog odnosa samo je jedan manji broj zlocinaca kaznjen, veci broj je sticen od svojih sunarodnika.
Podignut je veliki broj tuzbi, ali na zalost, samo na par njih je odgovoreno u bosnjacku korist.
Istrazujuci zlocine cetnika, iznio sam broj stradalih Bosnjaka, podatke za 4.000 ubijenih, s imenom i prezimenom. pored najvece zelje, da se dode do svih imena ubijenih Bosnjaka iz Visegrada, nisam mogao prikupiti sve egzaktne
podatke, zbog prirodne smrti onih koji su ih znali
Nastavice se