Predgovor
Prema kazivanju visegratskih Srba,u Visegradu nije bilo cetnika.za vecinu su cetnici bili tzv.
Ustanici,bez obzira sto je dokazano da su tzv.ustanici klali i ubijali Bosnjake.
Sto je najzalosnije,jednom broju cetnika po zavrsetku Drugog svjetskog rata priznato je pravo na penzije i invalidnine,jer su navodno bili ucesnici Narodno-oslobodilackog rata.Tako je 1975 godine jedan veci broj cetnika ostvario pravo na penzije i invalidnine,sto je bilo apsurdno,jer se pouzdano zna da su ti isti ljudi pobili preko 200 Bosnjaka kod sela Haluga septembra 1941.godine.
Pukim slucajem, ja kao ocevidac tog stravicnog pokolja prezivio sam to strijeljanje sa jos dvojicom Bosnjaka, koji su bili ranjeni.
S toga sam ovu studiju napisao jer osjecam potrebu da kazem,da napisem istinu o zlocinima cetnika na opcini Visegrad,zlocinima nasih komsija,i njihovim zvjerstvima sto su pocinili nad svojim komsijama Bosnjacima njihovim zenama i djecom.
Tokom Drugog svjetskog rata iskorijenjen je veliki broj porodica.Unistena su mnoga Bosnjacka sela.Iz sela Rujiste,Lipovac,Zagrade niko nije prezivio Drugi svjetski rat.U selu Stitarevu ubijeno je vise od dvije trecine stanovnika,a u jednom broju sela vise od polovice.Smiju li se takvi zlocini ikada zaboraviti.Ovo sto pisem,trebalo bi da bude jedna vrsta opomene sadasnjim,a i, buducim generacijama da ne zaborave,da pamte jer je to jedini nacin da se historija ne ponovi.
Ovo je prilika da ucimo o svojoj proslosti,koja je tuzna i tragicna,na zalost i ponovljiva.
Prisjetimo se samo agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992—95) ponovo je nad Bosnjacima izvrsen genocid,ponovo je neduzno civilno stanovnistvo pobijeno,poklano,protjerano iz svojih kuca.
Pocinjeni zlocini cetnika nad Bosnjacima opcine Visegrad u Drugom svjetskom ratu,vec su skoro dosli u zaborav pa i kod onih koji su zapamtili rat,i zlocine,i zlocince,. Mladi kao da su vjerovali,takvim pricama jer su one bile suvise surove za puku stvarnost.Upravo radi mladih,odlucio sam da napisem ovu storiju samo iz jednog jedinog razloga,a to je da se ne zaboravi.
Vec sam spomenuo da sam bio ocevidac tih zlocina,kako u drugom svjetskom ratu tako i za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Na strijeljanu,koje sam na svu srecu prezivio,ubijeno je 20 mojih skolskih drugova (sesnaestogodisnjaka) vecina sa svojim ocevima i bracom.Danima sam razmisljao o njima kao i o hiljadama drugih Bosnjaka koji su ubijeni,medu njima i o 57 Suceska-mojih blizih i daljih rodaka.
Devetero njih zivi su zapaljeni u Starom Brodu. Kao jedan od rijetko prezivjelih,zelim dok sam jos u zivotu,da se ovim biljeskama otrgnem od zaborava i ostavim trajnu uspomenu na sve ubijene Bosnjake.Ova knjiga utemeljena je na izjavama svjedoka koji su prezivjeli i jedan i drugi genocid.Naveo sam i imena cetnika koji su izvrsili genocid,nad Bosnjacima u nadi da ce se jednog dana naci pred medunarodnim sudom pravde.
Nastavice se.