Mustafa
Participant
    Post count: 8282

    Bogdan Boša Tanjević

    Bio i ostao – legenda

    Nema mnogo ljudi koji kada dođu u Sarajevo mogu izmamiti aplauze izbirljive sarajevske publike. Jedan od privilegovanih je Bogdan Tanjević.

    Uoči susreta između Bosna ASA BH Telecoma i Fenerbahcea, na otvaranju memorijalnog turnira “Mirza Delibašić”, Boša je dobio priznanje, a kad je izašao na parket dobio je gromoglasan aplauz kompletne Zetre. Amerikanci bi to nazvali “standing ovations”. Djevojčica od nekih šest, sedam godina prilikom aplauza Boši pitala je oca: “Tata ko je ovo?”, a otac odgovara: “Legenda”.

    Kratko i jasno, Bogdan Boša Tanjević legenda je košarke, ne samo na ovim prostorima, već i šire, mnogo šire. Trener koji je nezaboravnu generaciju sarajevske Bosne odveo na evropski tron, 1979. godine u Grenobleu, čovjek čija je karijera usko vezana za Mirzu Delibašića, čovjek koji je od Kinđeta formirao košarkaša i kojeg je Kinđe učinio trenerom svjetskog glasa, uvijek rado dolazi u Sarajevo.

    “Eto, opet sam ovdje i mogu reći da mi je jako drago. Bio sam u Sarajevu u aprilu mjesecu, kada smo primili Šestoaprilsku nagradu, a evo me i sada. Iskreno, mnogo više bi volio da na ovaj turnir dolazim kao na obični turnir, a ne memorijalni, ali…”, počinje priču vidno umorni Boša.

    Sve manje vremena

    “Prije, dok sam radio samo za Turski košarkaški savez i obavljao samo funkciju selektora Turske, imao sam mnogo više vremena, pa sam i češće dolazio u Sarajevo. Međutim, preuzimanjem i Fenerbahcea, vremena je sve manje. Puno je tu obaveza, ali džaba, srce vuče nazad u Sarajevo”.

    Kakav je osjećaj biti ponovo u Sarajevu?

    “Kao i uvijek, odličan. Prilikom svakog posjeta Sarajevu ista stvar mi se desi. Naviru sjećanja, hvata me nostalgija, nostalgija na vrijeme kada smo bili mladi, puni elana, zanosa, snage… Doduše, svega toga još nosim u sebi, ali svaka posjeta ovom gradu izmami iz mene mnogo emocija na jedno prošlo vrijeme. Jedan mračni period strašnog rata prekinuo je na kratko tu nit, povezanost koju imam, ali to je nešto neraskidivo”.

    Pri svakom spomenu na Mirzu Delibašića, Boši zadrhti vilica.

    “Najvažniji igrač KK Bosne, Bosne i Hercegovine i kompletnog regiona. Definitivno najvažniji igrač kojeg sam ja ikada trenirao. Kinđe je umnogome doprinio da postanem trener, da postignem ovo što sam postigao. Slučaj je htio da nam se nakon Bosne putevi ukrste u Caserti”.

    Bili ste uz Mirzu kada je zbog bolesti prije vremena morao okončati karijeru.

    “To su za mene užasno bolna sjećanja. Kada se srušio na parket, legendarni Oscar Schmidt (Brazilac, košarkaška legenda koja je u karijeri postigla gotovo 50.000 koševa op.a.) ga je nosio na rukama i plakao kao malo dijete. Schimdt je jednostavno obožavao Mirzu i samo je njemu priznavao da je bolji od njega. Nažalost, nikada nisu zaigrali zajedno”.

    “S druge strane, jedan od najdražnih trenutaka u mom životu desio se u Napulju. Tamo sam odveo Mirzu kod neurohirurga Shenauera, tada najpoznatijeg u Evropi. Sjećam se nevjerovatnog olakšanja kada nam je taj doktor rekao da Mirzina bolest nije smrtonosna. Nevjerovatno dobar osjećaj”.

    Kao treneru koji je devet godina (1971. – 1980.) sjedio na klupi Bosne, kakvo je vaše mišljenje o sadašnjoj ekipi sarajevskih Studenata?

    “Bosna ima odličnu ekipu, u to nema sumnje. Posebno mio je drago što je Suad Šehović izabran za kapitena. Protiv nas (Fenerbahcea) je bio sjajan. Borben, čvrst i hrabar, to su odlike kod košarkaša koje posebno cijenim. Također, mislim da Bosna nije mogla dobiti boljeg trenera od Vlade Vukoičića. On je izvanredan trener i posebno mi je drago što se zaustavio u Bosni”, kazao je Boša Tanjević u razgovoru za SportSport.ba.

    Nema mnogo košarkaških trenera koji se mogu pohvaliti onim što je u svojoj prebogatoj karijeri postigao Boša. Veliki stručnjak, još veći čovjek, uvijek je bio i ostaće – legenda.

    sportsport
    M. Dautbegović