Kako sam obavio hadz (39)
Vrijeme je za povratak (2)
Let za Istambul i dalje za Kopenhagen
Let prolazi u najboljem redu i u Istambulu smo u 7.00.
Avion za Kopenhagen imamo relativno brzo u 11.00.
Prolazimo uobičajne kontrole i sijedamo u avion koji će nas uz Allahovu pomoć dovesti do Danske.
Na aerodromu Istambul
Iz aviona slikam par puta onako krijući jer nije dozvoljeno slikanje u avionu, ali kad vidjoh da i drugi to rade uradih i ja…
[img size=150]
http://rogatica.org/mustafa/hadz184.jpg%5B/img%5D
slike Istambula iz pticije perspektive
U Kopenhagenu smo bili oko 13.30. veoma brzo se pojavio i naš prtljag, ali Abdullahovog kofera nije bilo.. kasnije će se ispostaviti da je veći dio našeg prtljaga otišao sa drugim Turcima hadžijama iz Francuske. Abdulah je popunio propisanu papirologiju vezanu za nestanak prtljaga ali pošto je bila velika gužva tu smo «izgubili» 3 sata. Nakon 5-6 dana dobio je prtljag.
Sjeli smo u voy koji smo imali u 16.40. U svom gradu sam bio oko 19.30. Na stanici doček – moja porodica je bila tu i sa nestrpljenjem su isčekivali kada ću doći…
slijecemo u Kopenhagen
cekamo prtljag na aerodromu Kopenhagen
Ovo je bilo putovanje svih putovanja, pečat ili kruna kako bi to neko rekao. Sada kada sam se vratio kući, razmišljam o svijetu kojeg vidjeh i doživih, sjećajući ga se kao jedan divni san. I dalje mi kroz misli i snove prolaze slike tog svijeta koji se dosta razlikuje od ovog našeg ovdašnjeg svijeta.
I sada dok ovo pišem, pred sobom vidim prizore mnoštva koje tavafi, i velikog leptira koji se nepomično zalijepio za crni prekrivač Ka’be i koji nema želje da ga napusti i pticu koja svojim letom veliča Allaha dž.š.. Srcu je odmah lakše, jer se na trenutak vratilo u svoj zavičaj. U mjesto daleko od ovoga svijeta i ovog okruženja. U mislima mi Meka i Medina, prostor koje je Allah učinio svetim.
Život se nastavlja ovdje, gdje nema tako velikih i blistavih mesdžida, gdje se prodavnice ne zatvaraju i saobraćaj se ne zaustavlja radi namaza. Život se nastavlja ovdje, gdje su vrijednodti življenja postavljeni na sasvim drugačijim osnovama. Život se nastavlja ovdje i valja mi živjeti daleko od Harema i Poslanikove džamije, jer je Allahova volja da živimo tamo gdje nam je propisano, gdje nam je već određeno.
Nijedno putovanje nije tako brzo prošlo kao ovo, brzo, prebrzo iako bih odsutan od kuće 33 dana. Mekku i Medinu osjećah kao dio svoje domovine. Sjećam se i uvijek ću se sjećati boravka na hadžu, jer je velika čast biti Allahov dž.š. gost. Živim, u Danskoj ali ću uvijek željiti da se Ka’bi vratim u novi zijaret. Valja živjeti, misliti i maštati o ponovnom susretu, a kada iskreno misliš i kada se iskreno nadaš, inšaAllah ni taj ponovni susret neće izostati.