Kako sam obavio hadz (5)
Ulazim u avion ista slika kao i u avionu iz Kopenhagena. Sa istom kompanijom letimo za Džidu. Kapacitet aviona isti kao i pri dolasku u Istambul. Gledam Istambul iz zraka impresivna slika ovog velegrada koji broji 15 miliona stanovnika. Fantastični svjetlosni efekti gledani iz ptičije prespektive…
Let od Istambula do Džide iznosi 2400 km i trebaće nam oko 3 i po sata. Već smo malo umorni jer nismo spavali od 6.00 sati, sada već prošlog dana.
U avionu negdje oko 4.00 serviraju doručak. Veoma ukusno, nema se šta zamjeriti.
U Jeddah (Džidu) slijećemo oko u 7.30 (ali to je 6.30 po lokalnom vremenu)..
Izlazimo iz aviona i dolazimo na prvu kontrolu, odnosno ovdje smo trebali popuniti jedan formular sa osnovnim podacima i to predati jednom od službenika na aeodromu..
Kada smo to završili silazimo na pasoške i policiske kontrole. Bilo ih je ukupno tri. Veoma brzo smo sve ovo kontrole prošli. Meni je trebalo manje od dva sata. Već oko pola osam bili smo na mjestu gdje trebamo čekati autobuse koji će nas odvesti u Mekku. Naravno morali smo sačekati sve iz naše grupe da završe sve ovo procedure oko policiske i pasoške kontrole.
Oko 10.00 svi su bili gotovi sa ovim kontrolama. Podjelili smo se u tri manje grupe i svaka grupa je dobila vođu grupe. Mi smo bili u grupi 3 tako da nas je bilo 17, dok su ostali bili smješteni u prve dvije grupe odnosno u prva dva autobusa.
Prvo odlazi prva grupa i smještaju se u prvi autobus, zatim druga, pa onda mi. Mi smo dobili kombi sa nekih 20-tak sjedišta i baš smo se lijepo raskomotili. Pošli smo negdje oko 12.00.
Dok smo letili a i sada u autobusu izgovaramo riječi telbije koja se uci dok se
ne vidi Kaba.:
„LEBBEJKE ALLAHUMME LEBBEJK LEBBEJKE
LA ŠERIKE LEKE LEBBEJK INNEL HAMDE, VENNI’METE
LEKE VEL MULK. LA ŠERIKE LEK.”
Prijevod: „Odazivam Ti se Allahu odazivam.
Odazivam Ti se Tebi nema ravna odazivam Ti se.
Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi
pripadaju. Tebi nema ravna.“
Sa ovim rijećima ulazimo u Mekku. Obuzima me neka nervoza, neka pozitivna trema, neko posebno uzbuđenje. Pitam se Bože da li je ovo istina. Jesam li stvarno u Mekki..
Dolazimo u hotel. Saopštavaju nam da smo ja i Abdulah na osmom spratu u sobi koja ima 10 ležaja a Sandi i Ibiš na sedmom spratu u sobi sa 11 ležaja. To su objektivno sobe u koje bi trebala stati 3 ili 4 kreveta ali mora se znati da su vlasnici hotela oni koji planiraju broj kreveta ili ležajeva u prostoru kojeg izdaju, a obzirom da je to posebna, godišnja prilika da zarade, logično je razumjeti veći broj kreveta u sobama, jer oni koji traže smještaj najčešće nisu u mogućnosti mnogo birati, jer se svi hoteli veoma brzo izdaju, iznajmljuju se i po nekoliko godina unaprijed. Ali meni i nije bilo bitno koliko će kreveta biti u sobi jer mislim da ću najmanje vremana provoditi u sobi…
Molili smo ih da budemo u jednoj sobi nas četvorica ali nam eto nisu to udovoljili. Odlazimo svi na već rečene spratove gdje nas čeka prtljag koji je otišao prije nas. Smještamo se u sobu. Već je 14.00.
Poslije 32 sata ako gledamo sat ali u stvarnosti poslije 30 sati putovanja i čekanja na airodromima konačno smo na odredištu. Dogovorili smo se da se odmorimo ca. dva sata i da idemo obaviti umru.
Prije toga klanjali smo podne i ikindiski namaz u džamiji koja se nalazi preko puta hotela, a koju su kako saznajem sagradili Milli Gorus i Vlasnik hotela.
Tačno u dogovoreno vrijeme nalazimo se u holu hotela. Izlazimo iz hotela i čekamo autobus za Harem. Autobusi koji staju pred našim hotelom samo su za hodočasnike koji su došli u organizaciji Milli Gorus. Svakih desetak minuta imamo autobus za Harem i isto tako za povratak u hotel. Zbog gužve oko Harema autobusi staju nekih 600-700 metara od Harema. Inače hotel je udaljen oko 5 km od Harema…