Kako sam obavio hadz (4)
Noć uoči polaska manje više se nije spavalo nešto zbog nervoze nešto zbog bojazni da se ne zakasni na voz (iako sam navio dva sata za buđenje).
Ustao sam nešto prije 6 sati. Spremio se, doručkovao, popio kafu..
U 6.30 izašli smo iz stana i krenuli na željezničku stanicu. Čekali smo voz nekih dvadesetak minuta i kao većinom godine vozovi su tačni u minutu ….
Opraštam se sa familijom i polazin na 33 dana dugo putovanje.
U Vejlu (nakon 17 minuta) pridružuju mi se Abdulah i Ibiš (Sjenica). Smještaju torbe i ostali prtljag i sjedaju na već rezervisana sjedišta.
Proučili smo Putnu dovu koja glasi:
PUTNA DOVA
“ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU
EKBER. SUBHANE-L-LEZI SEHHARE LENA
HAZA VE MA KUNNA LEHU MUKRININ, VE INNA
ILA RABBINA LE MUNKALIBUN. ALLAHUMME
INNA NES‘ELUKE FI SEFERINA HAZA EL-BIRRE,
VE-T-TAKVA VE MINE-L-‘AMELI MA TERDA.
ALLAHUMME HEVVIN ‘ALEJNA SEFERENA
HAZA VA-TVI’ ‘ANNA BU‘DEH. ALLAHUMME
ENTE-S-SAHIBU FI-S-SEFARI V-L-HALIFETU FIL-
EHLI. ALLAHUMME INNI E’UZU BIKE MIN
VA‘SAI-S-SEFERI VE KEABETI-L-MENZARI VE
SUI-L-MUNKALEBI FI-L-MALI VE-L-EHLI”
Prijevod:
„Allah je najveci, Allah je najveci, Allah je
najveci. Neka je slavljen Onaj Koji nam je omogucio
ovo putovanje, a mi ga ne bismo bili sposobni obaviti
sami. Mi se, doista, Gospodaru našem vracamo.
Allahu, molimo Te da nas prati dobro na putu našem
i odanost Tebi, a od naših djela samo ona kojima si
Ti zadovoljan! Allahu, olakšaj nam ovo putovanje, a
razdaljinu njegovu nam skrati! Allahu, Ti si Gospodar
na putu i Cuvar u porodici, zato – zaštiti me od
zamora i nesreca na putu, te tuge koja bi me mogla
zadesiti zbog imovine i porodice! “
Poslije smo u jednom lijepom i srdačnom razgovoru proveli putovanje do Kopenehagena koje je trajalo 2 i po sata. Od Kopenhagena do aeodroma Kastrup vozi se nekih 12 minuta.
Stigli smo uzimamo svoj prtljag i ulazimo u aerodromsku zgradu. Nekako kao da smo se dogovorili na ulazu prema djelu aeodroma gdje trebamo da se nađemo sa organizatorom i ostalim učesnicima putovanja srećemo i Sandija i njegovu suprugu Edinu (oboje iz Banja Luke) koji inače žive u Malmeu (Švedska). Zajedno sa njima idemo da nađemo naše iz Milli Gorus-a.
Nalazimo ih dobivamo kartice na kojim pise ime i prezime, datum i mjesto rođenja, zemlja iz koje dolazimo itd. Dobivamo i etikete koje stavljamo na naš prtljag na koji naravno pisemo svoja imena, adresu, brojeve telefona…
Stojimo u redu koji je desetine metara dug. Stižemo na red nakon nekih dva i po sata vremena. Predajemo prtljag i idemo prema terminalu.
Ovdje je važno naglasiti da svi imamo lični prtljag koji nosimo sa sobom. Pored nekih ličnih potrebština u ovoj torbi su ihrami i sandale koje ćemo ako Bog da obući u Istambulu, a civilnu odjeću koju imamo na sebi ćemo staviti u ovu torbu..
Pošto imamo ca. dva sata do leta negdje oko 13.00 koristimo priliku da klanjamo podne i ikindiju. Našli smo jedno lijepo mjesto, pitali službenika aerodroma koji kaže da nije nikakav problem da tu klanjamo, što smo i uradili.
Poslije toga dolazimo na terminal uzimamo kafu i čekamo na let.
Negdje oko 14.00 ulazimo u avion a polazak nam je u 14.30. Kompanija je Tyrkish arliens.
Avion je impresivan sa nekih 270 sjedišta (tako pročitah u prospektu). Popunjen je do posljednjeg mjesta, jer su sa nama isli i drugi putnici koji idu za Istambul…..
Gledam informacije na ekranu na kojem stoji da do Istambula ima 2100 kilometara i da nam za to treba nekih ca. 3 sata leta.
U avionu je prijatna atmosfera, sve je na profesionalnom nivou. Ručak za čistu desetku. Pa desert, sok, kafa..
Dok se okreneš najavljuju da za koji minut slijećemo. U Istambulu smo bili oko 17.00. (ali to je 18.00 po tamošnjem vremenu)
U Istambulu čekamo 8 sati na let za Džidu (Jeddah).
Imamo dovoljno vremena i da malo razgledamo shopove na aerodromu, i da jedemo i da se osvježimo… Rečeno nam je da tačno u 24.00 trebamo svi biti na već ranije dogovorenom mjestu i da smo svi obućeni u ihrame.
U sklopu aerodroma imamo mesdžid, tako da smo mogli klanjati namaze, a ujedno to je mjesto gdje ćemo obući ihrame i tako obućeni ćemo ući u avione za Džidu (Jeddah).
Inače aeodrom u Istambulu je bio prepun hadžija sa svih strana svijeta, jer je Istambul jedna velika raskrsnica odakle lete mnogi avioni za Džidu i Mekku. Gledamo prema informacionim ekranima – svakih sat vremena lete dva aviona za Džidu dva za Mekku. Pomnožih to sa 270 i dobih cifru da skoro svakih sat vremena samo iz Istambula u S. Arabiju vazdušnim putem dolazi nešto manje od 1100 hadžija…
Obukli smo ihrame negdje oko 24.00 ( Mi cijela grupa treba da obavi Temettu’ hadž a to je je da se zanijeti samo umra u mjesecima hadža i, kada se stigne u Mekku, da se obavi tavaf i sa’j od umre, zatim se obrije glava, ili se podšiša kosa, i time se završava obred umre. Nakon toga dopušteno je skinuti ihrame, a hadžija ostaje u Mekki. Osmog dana mjeseca zul-hidžeta, ponovo se obuku ihrami i zanijeti se hadž.)
Nakon troga (oblaženja ihrama), ako je vrijeme farz namaza, obavice se namaz, zatim ce se donijeti nijet. Ali pošto nije bilo farz namaza, prvo sam uzeo abdest i klanjao sam dva rekjata. Nakon toga, donio sam nijet za željeni obred sa riječima:
„LEBBEJKE ALLAHUMME UMRETEN.”.
Prijevod: „Odazivam Ti se Allahu umrom“
Dolazimo na zakazano vrijeme oko 24.00 sata. Svi smo tu. Idemo na terminal gdje ćemo čekati nešto manje od dva sata.
Avion za Džidu polijeće u 02.00 (22.11.2008) poslije pola noći.. Koristimo priliku i da napravimo jednu zajedničku fotografiju… Nakon cega smo krenuli prema terminalu da sacekamo avion koji ce nas ako Bog da odvesti do Dzide nekih stotinjak klilometara od Mekke…..