Kako sam obavio hadz (15)
BORAVAK NA ARAFATU
07.12.2008
Noć smo ”prespavali” na Mini, i ujutro ustali na sabah. Sabah smo klanjali sa našom grupom u šatoru. Spremili smo ruksakove i pripremili se za polazak na Arafat. Arafat je visoravan udaljena nekih 25 km od Meke. Ukupna površina Arafata je 10,4 km2 i čitava visoravan se nalazi van granica harema.
Tačno u 6 sati krenuli smo prema Arafatu. Kolone ljudi u bijelim ihramima, sa svih kontinenata, različitih boja kože, različitih kultura i obrazovanja hitaju ka Arafatu. Sve hadžije idu na Arefat učeći telbiju, jer je boravak na Arefatu devetog dana jedan od ruknova (temelja) hadža.
Gužva na putu je velika. Pored hodočasnika koji idu pješke, veliki je broj i autobusa, kamiona, kombija koji voze prema Arafatu. Mi idemo prečicama, ali na nekoliko mjesta prelazimo saobraćajnice gdje se stvara velika gužva i gdje se čeka po 15-tak minuta.. Policija je regulirala saobracaj koliko je mogla.
Negdje ca. 10.30 dođosmo na Arefat. Tu su u svoje vrijeme ibadetili većina Božijih poslanika. “Arefat, to je hadz,” rekao je Muhammed a.s.
Svaka stopa zemlje na njemu je blagoslovljena. Našli vodiči nalaze lahko naš šator koji je manje udoban od onog na Mini, ali ovaj i jeste samo za cjelodnevnu upotrebu.
I na Arafatu kao i na Mini su izgrađeni mnogi prateći objekti, koji imaju svrhu da olakšaju dolazak i boravak nekoliko miliona hadžija u jednom danu. Arafat je kažu sa Muzdelefom povezan sa devet širokih trotraćnih puteva. Ono što posebno fascinira su oko brda Er-rahme instalirane prskalice koje na čitavom tom području u zrak rasprskuju 140m3 vode u jednom satu što ublažava temperaturu.
Mi smo se malo odmorili i sačekali naše drage šehove, koji su zaželjeli da jedan dio vremena provedu sa nama. Oni su bili sa bosanskim hadžijama udaljeni od nas nekih 3,5 km. Za nas je to bila velika čast da hfz. Mustafa Efendić i mg. Salih Haušić budu sa nama u ovom najveličanstvenijem danu hadža, danu boravka na Arafatu.
Kada su došli izašli smo pred njih i uputili se na obližnje brdašce preko puta Brda milosti koje je već bilo načićkano sa ljudima i gdje nije bilo ni milimetra slobodnog prostora.
Sa ovog brdašca na kojem se mi nalazimo vidimo dolinu Arafat. Veliko i prostrano prostranstvo koje se bijeli od šatora i ljudi. Na Arafatu su namjenski posađena stabla koja prave hladovinu koja je itekako potrebna. Samo za ovu svrhu zasađeno je 100 hiljada različitih vrsta drveća. Svuda okolo ovih stabala su šatorska naselja sa istaknutim brojevima i zastavama tako da sa karticom koja ti je oko vrata možeš ući samo u svoje šatorsko naselje a nikako u neko drugo. Na ulazu u šatorska naselja su postavljeni ljudi koji sve to kontrolišu.
Klanjali smo u podne i ikindiju namaz, sastavljeno i skraćeno. Poslije je hfz. Mustafa Efendić održao 15-tominutno predavanje na temperaturi od 37 stepeni. Nakon njega mg. Salih Haušić je isto tako održao jedno kraće predavanje o hadž ne duže od 15 minuta.
Nakon ovih predavanja mg. Salih Haušić je uputio dovu. Svi smo stali podigli ruke a on je uputio zajedničku dovu Allahu dž.š. koja je bila na bosanskom i trajala oko 7-8 minuta a možda i duže. Sve nas je rasplakao moram priznati, jer suze su nam same klizile niz lica. Poslije ove dove naša dva šeiha su nas morali napustiti. Rastali smo se sa njima bratski i poželjeli im svko dobro i sreću…
Imali smo još dosta vremena do akšama i iskoristili smo ga na najbolji mogući naćin. Na Arefatu, pod šatorom ili izvan njega, se ibadeti. Tako smo i mi ibadetitli svako za sebe. Ja sam imao jednu zbirku dova koju sam pročitao nekoliko puta. Naravno između dova se mogu klanjati i dobrovoljni namazi, učiti sura koja znamo, upučivati dove na bosanskom jeziku itd.
Zadnja dva sahata smo proveli u podnožju brda milosti, gdje smo slično radili kao i na ovom brdašcu, znači zikr, dove, dobrovoljni namazi itd.
Kada se narod počeo razilaziti, (akšam) i mi smo uradili isto. Otišli smo do našeg šatora i čekali vrijeme kada ćemo krenuti prema Muzdelifi, gdje smo trebali dočekati jutro u ibadetu i kupljenju kamenčića.