***********
Evo price o zemlji u kojoj postoje nasi ljudi ciji su preci prije vise od 130g. napustili Bosnu i Hercegovinu. I pored toga ovi ljudi i dalje gaje osjecaj pripadnosti Bosni i Hercegovini i mogu biti primjer mnogima koji su tek 15-ak g. vani, a zaboravljaju odakle su.
U Albaniju smo otputovali sa predrasudom da je rijec o siromasnoj i zaostaloj zemlji, o izgubljenom narodu najzagonetnije i najzakopcanije evropske drzave. Nakon ulaska u Albaniju preko granicnog prelaza Bozaj na putu prema Skadru, gradu bogate povijesti, vidljivi su ostaci komunistickog siromastva, ali i uzurbane izgradnje i obnove onoga sto je unisteno u toku strasne dugogodisnje diktature Envera Hodze, tog najokrutnijeg pustolova na svjetskoj crvenoj pozornici, koji je rodjen u kamenom gradu Djirokastri. Nasi prvi sagovornici su nam na arhaicnom bosanskom jeziku pokusali predstaviti zivot u eri Envera Hodze u Albaniji ili u Republici Sipariji sto na albanskom znaci Zemlji orlova. Rekli su nam da se za rezima Envera Hodze ovdje moglo dobiti 2kg ulja, 2kg secera, 2kg rize ili makarona, 10dkg kahve, i to je bilo tako standardno mjesecno za cijelu familiju. Poznato je da je celicna krvava metla Envera Hodze pomela sve one koji su iole drugacije mislili od njega, pocevsi od bliskih suradnika pa do obicnog naroda.
Od nasi prvih sagovornika doznali smo i to da je BH zajednica u Albaniji brojna , te da ljudi porijeklom iz BiH zive u gradovima : Tirani, Dracu, Elbasanu, Skadru, Firu i posebno u Sijaku. U Albaniji danas zivi preko 10 000 zitelja koji su porijeklom iz BiH ili tacnije iz Hercegovine. Posebno je zanimljivo to sto su usprkos cinjenici da su njihovi preci dosli na ove prosatore prije 131g. uspjeli da sacuvaju jezik, tradiciju i obicaje svojih predaka. Ova cinjenica je utoliko fascinantnija ako se zna da im je to poslo za rukom i u vrijeme strasnog 40-godisnjeg diktatorskog rezima Envera Hodze, kad su ljudi samo za jednu izgovorenu rijec na nealbanskom jeziku ubijani. BH zajednica je za to vrijeme sanjala samo jedan san, da dodje dan kad ce posjetiti zemlju svojih predaka. Danas vise ne zivi 40-godisnji slavljeni Enver Hodza nigdje u Albaniji, ali su zato poceli da zive gradjani ove cudesne zemlje. Za samo 9g. od definitivnog raskida sa rezimom krvavog diktatora, Albanija je krenula nezadrzivim koracima putem prosperiteta i sretnije buducnosti i to je vidljivo na svakom koraku. I doista prvo sto zapazite kad dodjete na tlo Albanije jesu automobili i to 80% mercedesi svih tipova i godina proizvodnje.
Danas je Albanija zemlja koja se brze razvija nego sto to drugi zele priznati, ali sporije nego bi Albanci zeljeli. Aktuelni predsjednik Salih Berisa pocistio je sve korumpirano i kriminalno. Taj europski zaokret simbolico se vidi i kroz postavljanje zastave EU i SAD-a u svim uredima i na ulicama. U izgradnji autoputeva Albanija znatno prednjaci u odnosu na nasu zemlju, ali sto je posebno vazno Albanija nema nacionalisticke primitivne i korumpirane vlasti kao BiH.
Sarajlija koji od prije tri godine zivi u Albaniji uvjerava nas da je ovo zemlja neslucenih mogucnosti, lijepa zemlja i cak sta vise sa vise mogucnosti nego BiH, i kaze da covjek ovdje treba doci da bi se u to uvjerio.
Drevni grad Dures ili Drac je oaza, 3000 godina stara albanska luka, koju zapadni turisti jos nisu otkrili. Ovdje smo dosli tragom pisanja zagrebackog Vecernjeg lista i zeljeli posjetiti naselje Borak koje je citat:”Nastanjeno iseljenicima Hrvata”. Medjutim kad smo dosli na odrediste , 10min. voznje od Draca saznali smo da tu zivi bosnjacka zajednica ciji su preci na ove prosatore dosli prije 131g. iz Hercegovine. Prvobitno su tada davno krenuli brodom iz Ploca za Tursku ali kako se brod pokvario u blizini luke Drac, tu su se iskrcali i ostali. U razgovoru sa clanovima BH zajednice saznali smo i o razlozima zasto su njihovi preci napustili svoja ognjista, kako kazu ostavljajuci svoju zemlju na poklon svojim susjedima katolicima. Po pricanju starih situacija je tada bila slicna ovoj nasoj. Nije se mogao izdrzati pritisak pod Austrougarskom vlascu i morali su napustati svoje domove. Kazu da su u ovoj agresiji na nasu zemlju docekali mnoge izbjeglice iz Srebrenice i drugih mjesta. Vec desetljecima u ovoj BH zajednici medju zivima nema niko ko je rodjen u BiH, no njihovi potomci su nam prenijeli dio tajne kako su sacuvali jezik i obicaje i nakon 13 decenija. Kazu da su u svojim domovima sa djecom govorili samo bosanski i da su majke ucile djecu da govore. Prije nego bi posli u skolu uciti albanski svi bi morali nauciti bosanski. Ovo mudro razmisljanje da se jezik uci od majke rukovodilo je pretke ovdasnjih Bosnjaka da se zene iz Hercegovine sve do 1948 godine kad je Enver Hodza zatvorio granice Albanije.Tada se ovdje prvi Bosnjak ozenio Albankom.
Ovdasnja BH zajednica je ove godine otvorila skolu sa obaveznim predmetom bosanskog jezika. BH zajednica u Albaniji danas je izlozena i svojatanjima iz odredjenih politickih i medijskih krugova Hrvatske i Srbije. Upravo iz ambasada ovih drzava nudjeni su im i udzbenici za skole i druge pogodnosti, dvojno drzavljanstvo i sl. Iako ovdasnja BH zajednica zivi dobro i sve bolje ipak se u njihovoj prici osjeti izvjesna doza gorcine zbog njihovih ocekivanja od njihove maticne drzave. Na prvom mjestu je problem sa vizama jer im za vizu treba garantno pismo dok srpsko-crnogorska manjina u Skadru dobiva vize bez problema i besplatno samo ako su clanovi njihovih udruzenja. Takodjer su zamjerke da niko iz Albanije ne studira u BiH pa je pitanje ko ce u skolama predavati bosanski jezik kad stari odu u penziju.
BHT1