Mustafa
Participant
    Post count: 8282

    VISEGRAD::

    Stubovi dalekovoda postavljeni do temelja porušene kuće

    Postalo je gotovo nevjerovatno da se mladi odluče vratiti iz izbjeglištva na svoju imovinu, posebno ako se ona nalazi u ratom opustošenom selu. Amir i Mirela Kadrić vratili su se u Amirovo rodno selo Babin Potok kod Višegrada.

    – Dok sam bio u izbjeglištvu u Goraždu upoznao sam Mirelu koju sam ubrzo i oženio. Ona je tada imala samo 16 godina. Zajednič ki život nastavili smo u Sarajevu, gdje sam zarađivao kod privatnika.

    Tamo nam se rodila kćerka Minela (3) a ubrzo smo dobili i sina Admira (2). Živjeli smo kao podstanari i nismo imali dovoljno za život – priča Amir.

    Ovo dvoje mladih odlučili su da se vrate u Babin Potok gdje imaju veliko imanje. Skromna kućica koju im je doniralo federalno ministarstvo nije tijesna za vrijedne Kadriće.

    – Imam želju da se bavim stočarstvom. Nadam se da ću do početka vegetacije sa suprugom uspjeti urediti voćnjake i livade – objašnjava Amir.

    Mladi par ne predaje se pred teškom materijalnom situacijom. Nemaju nikavih primanja a do njihove kuće zimi se može jedino pješice.

    Velika nepravda Kadrićima nanesena je kada je „Elektroprenos“ nakon rata postavio stubove dalekovoda na samo dva metra od temelja njihove porušene kuće pa su doniranu kućicu morali praviti na drugoj lokaciji. A na toj lokaciji u kišnim periodima postoji opasnost
    od odrona zemljišta iznad same kuće.

    Svi se ućutali
    Amir kaže da je bio prinuđen da „dobrovoljno“ pristane na novu lokaciju, ali da je opština Višegrad ugovorom preuzela obavezu da posreduje kod „Elektroprenosa“ da mu se šteta nadoknadi. Ta sredstva bi iskoristili za izradu drenaže i potpornog zida koji bi spriječio potencijalno klizište. – Taj ugovor smo potpisali prije tri godine ali do danas nismo ništa dobili. Sada su se svi ućutali. No, ja se neću predati i tražiću odštetu, ako treba i putem suda – ističe Amir.

    Četvoročlanoj porodici Kadrić za sada društvo pravi Fadil Huskić, prvi povratnik u ovo selo koji ih hrabri u njihovoj odluci da se vrate na djedovinu.

    Najljepši dani
    – Ja sam imao samo 12 godina kada je izbio rat. Prije toga najljepše dane svog života proveo sam upravo ovdje i želim ostatak života provesti gdje sam se i rodio. Moja djeca ići će u školu koju je meni rat prekinuo – kaže Amir.

    (Dnevni Avaz)