CAJNICE:
Povratnici i njihove muke
Mujo Oruč (42) uspio je prije dvije godine obnoviti kuću u čajničkom selu Kapov Han, gdje živi sa starim i bolesnim roditeljima. Kaže da bi volio upoznati ekonomistu koji bi 150 maraka naknade za demobilisane borce razvukao cijeli mjesec, što njemu nekako polazi za rukom.
Iako ima 42 godine, još se nije oženio, jer živeći od danas do sutra ne zna ni kako da planira budućnost.
-I kad bi se ženio, ne znam koja bi žena došla ovdje, na koji način da živi. Ove mlađe djevojke, kad im kažeš gdje živiš i s kim, od čega živiš, neće ni da te čuju. Da bih obezbjedio sebi drva, moram uzeti ručna kolica, sjekiru i testeru i ići dva kilometra od kuće i sve to sam vratiti. E zamislite da tako neko živi-kaže Mujo.
Nekad bi se, govori, i borio kada dva danuma zemlje nebi morao obrađivati ručno. Za razliku od njega, Zijad Kulelija, prvi povratnik u Milijeno kod Čajniča, dobio je motokultivator, ali je u njega samo mogao gledati, jer nije imao prikolicu.
Zijad je ratni vojni invalid, živi sa nepokretnom majkom, suprugom Munirom i kćerkama Almedinom i Ajšom.
– Od povratnika prave neradnika. Javi se donator, da ti paketić i to znači da ja trebam ležati i čekati sljedeći. Ne daju ti da taj paket zaradiš svojim radom. Hvala njima na tome, ali to nije nikakvo rješenje-kaže Kulelija.
(Dnevni Avaz)