Razmisljanje jedne Sarajke koje slucajno pronadoh – mislim da će dati mali doprinos ovoj diskusiji:
Mogu pomalo neskromno reci da prilicno poznajem Andricevo djelo, nisam ga samo citala, nego iscitavala sa paznjom i iz razlicitih uglova sve sto je citaocu dostupno iz njegovog opusa, uzivajuci u cistoj ljepoti recenice. I bas zbog toga Andric je na neki nacin moja bolna tacka, mladalacko razocarenje kojem se vracam sa blagim osjecajem krivnje, jer se osjetim prevarenom u toj ljubavi. To je drugi razlog.
Danas se najcesce vracam citanju mladog Andrica , Expontu i Nemirima, tu mi je najblizi ( ne samo zbog duhovnosti kojom je protkan Ex ponto).
Kasniji Andric je onaj koji me je razocarao.
Violet, pisac je uvijek nacionalan iz jednog jednostavnog razloga, jer je pisceva umjetnost u tome da pojedinacno, licno, iskustveno prepoznaje neki drugi covjek kao univerzalno, a opet upuceno njemu. Upravo zbog toga i (za)volimo pisce o kojima nerijetko, na pocetku, ne znamo nista, a najmanje koje su nacionalnosti. Ono licno, iskustveno, dozivljeno, osjetilno je “domovina” pisca, bez toga pisac ne postoji, a u nacion je posve licna i posve iskustvena i osjetima podlozna stvar – ma kako se pisac odredio prema tome ili bas zbog tog odnosa.
Poslije nekih rasprava o Andicevom negativnom stavu prema muslimanima i Bosni opcenito, ja sam, ne zeleci da mi drugi serviraju knjizevna misljenja, uzela sebi u zadatak da ciljano, ali bez ikakve zle namjere,ponovo i pazljivo citam Andrica, narocito romane Na Drini cuprija… Travnicku hroniku, njegove pripovijetke….citala sam, podvlacila …i tonula u razocarenje. U ovim njegovim djelima skoro da nema pozitivnog lika sa muslimanskim imenom, muslimani su u najvecem broju slucajeva prikazani ili kao likovi bez ijedne plemenite osobine ili kao moralne kreature i beskarakterne nule ili kao carsijske budale ili kao glupaci ili kao zlocinci… likovi nad kojma se insan u svakodnevnici zgadio.Sa druge strane Srbi su u Andricevim djelima nosioci naplemenitijih ljudskih osobina, a katolicki svecenici, nasuprot Andricevih najcesce moralno iskvarenih hodza, priskrbili sebi svu mudrost ovog svijeta. Ako ikada u zivotu budem imala nekog vremena u sticaju sa voljom da to napravim, mogla bih napisati iscrpnu studiju o Andricevim predrasudama spram islama i muslimana. Nisu to samo predrasude, kao senzibilan citalac ja znam da je to gnusanje u najcistijem obliku u lijepoj kristalnoj bocici.
Pisca moze pokretati mrznja isto tako kao ljubav, a Andrica je (po meni) snazno pokretao jedan posve nezdrav sraz ljubavi/mrznje, zelje za bijegom/ nemogucnosti bijega, njegovi likovi su cesto u tragicnom neskladu ili u sukobu sa vremenom i prilikama, kao vjerovatno i on sam.
Andric jeste mestar rijeci , ali je daleko od istine da se Bosna i Hercegovina u knjizevnom (a mislim i u bilo kojem drugom) smislu moze kvalifikovati ( iskljucivo) preko njega.