Dobri covjek i pas
Jednog suncanog dana covjek je putovao kroz pustinju. Sunce je zarilo pustinjski pijesak.
Nestade mu vode i ozedni. Hodao je tamo amo trazeci vodu. Nakon sto se umorio od hodanja, sjede da se odmori, a potom nastavi traziti.
Jko se obradova kada naidje na bunar. Rece sebi:
– Hvala Allahu! Napokon sam pronasao bunar. Zamalo da na ovoj vrelini umrem od zedji. Hvala Allahu Koji ne zaboravlja Njegove robove!
Kada pogleda u bunar, vidje da je dubok. Nije imao konopac, ni kantu. Sidje na dno bunara i napi se vode. Zahvali svome Gospodaru i izadje iz bunara kako bi se spremio da nastavi put.
Okrenu se i ugleda psa koji je puzao i drhtao od umora i zedji. Bio je toliko zedan da je oko bunara lizao nakvaseni pijesak.
– Ovaj jadni pas je u istoj situaciji kao ja prije nekoliko trenutaka – rece covjek sebi – sigurno ga boli kao sto je mene boljelo. Moram ga napojiti i spasiti od smrti.
Trazio je posudu da je napuni vodom, ali je ne nadje. Bio je zbunjen i nije znao sta da uradi. Razmisljao je te mu na um pade jedna ideja. Skide svoju papucu i ponovo sidje u bunar. Napuni je vodom i brzo izadje. Kada pas ugleda covjeka sa papucom punom vode, pohrli prema njemu. On mu priblizi papucu i dade mu da popije vodu. Pas popi svu vodu.
Covjek se vrati u bunar nekoliko puta iznoseci vodu iz njega, sve dok se pas ne zasiti.
Poce oko njega kruziti i sretno mahati repom kao da mu zeli zahvaliti.
Covjek osjeti srecu i zadovoljstvo jer je spasio zivot jadnom psu. Zatim nastavi svoj put kroz pustinju.
Allah je nagradio ovog dobrog covjeka zbog njegovog dobrog djela i oprostio mu grijehe.