KALJUGA besmisla
Tuga me ispuni i zal prozme. Mrtvi su mrtvi, pjeva kolega Diplomac – pa sto ih onda ne puste na miru?
Zasto svako malo po Balkanu zloupotrebljavaju i omalovazavaju kosti, krv i jauk unesrecenih? Bilo kojih.
Bol prezivjelih, takodze. Traume onih koji se sjecaju.
Ne ulazim u brojke i slova, jer nisam statisticar.
Prva tema o kojoj sam mislio pisati me napustila poput sjene, a kaljuga i bezdan bratoubilacke mrznje ponovo prozme moje srce i odaje.
E moj Boze, Alahu i Budo, jes’ se budale natakare, sto bi rek’o Dzipalo Junuz. Po ko zna koji put ta gnusna i destruktivna fraza – Noz, zica, Srebrenica. Volim je zvati sveto trojstvo satanizma, jer bilo koji normalan, zdrav i duhovan covjek, vjernik, hriscanin, pravoslavac –nikada to ne bi pomislio, napisao, a kamoli radio.
Jer, ko go god misli i radi drugacije, ne moze biti u istinskom kontaktu sa Visom Silom. Fakat. To je omalovazavanje Vrhunske Ljubavi Vise Sile i njegove najsavrsenije kreacije – drugog ljudskog bica, te postovanja prema istom.
Isti uzas me ispuni kada negdje osvane Srbe na vrbe i ostali umobolni repertoar narodnih umotvorina koje se mogu procitati i cuti diljem Balkana, sto u ruralnoj, sto u urbanoj sredini. Gledam one slike, zagledam profile, uglavnom neki mnogo mlad svijet, a mnogo zadojen mrznjom. Neki cak rodzeni devedeset-pete. Gnoj tranzicionih tinejdzera cijedio se sa FB zida gnusne grupe.
Ne bih da im zamjerim, ali ne mogu to da si objasnim, jos manje da opravdam.
Pokusam sa teorijom da je to zato sto su prve gutljaje mlijeka posisali u ratnim godinama, te su u samom startu bili zadojeni mrznjom. Kroz mlijeko. To su vam oni strani nuacnici i dokazali, tamo neki.
Majke koje su dojile tih ratnih godina bile su izlozene zracenju straha i opste mrznje balkanske, a najduze je to stanje treslo BiH, divnu zemlju oblika srca. Necu vam ovdje citirati komentare i prepucavanja sa gnusne FB grupe. Vidjeli smo svi masu puta takve sadisticke izjave, psovanje svega zivog i mrtvog, sve zenske familije bez obzira na uzrast, psovanje sjemena i plemena, paljenje imovine, klanje, silovanje i uriniranje. Veoma mastovito.
Ja to ne mogu ni smisliti!
Ko bi normalan o tome mislio, a kamoli to radio? Samo monstrumi. A bilo ih je uvijek! Guglajte i uvjerite se.
Tuzan sam. Zao mi je svih koji su svijet napustili u mukama, krvi, blatu, jamama, pod kamom, protiv svoje volje, ukradeni od sna, odvodeni iz domova, sa njiva.
Od Vardara do Triglava, od Dzerdapa do Jadrana. Od Evrope do Afrike i sve do Azije.
Jezivo je saznanje da zivimo na planeti genocida i krvi.
Iskreno zalim i duboko sam potresen.
Stovariste Balkan
Ko je kriv sto ti mladi ljudi na taj nacin sire vjersku, rasnu i nacionalnu netrpeljivost?
Sta rade psiholozi, socijalni radnici, nastavnici, vjeroucitelji, roditelji?
SIPA se takođe ukljucila, mediji i ostali.
Kako s tim govorom mrznje izaci na kraj – pitaju se svi.
Kazne, mjere – ista – NISTA?
Da li je porodica u pitanju ili pojedinac, bez obzira na godine?
Da li je osnovna celija drustva otrovana kancerom zvanim – Opsta mrznja?
Ko pravi kancer?
Ko na njemu zaradzuje?
Zasto se udaljavamo sami od sebe, od drugih, od smisla?
Vjerske vodze za velike praznike i blagdane salju poruke mira i tolerancije.
Na skupovima se ljube i uvazavaju.
Uvijek su nasmijani i prijatni, dok njihova stada grade sakralne objekte, plivajuci u kazanu mrznje i zlobe. Mozda oni ne rade dobro svoj posao, ali svi rade za istog poslovodzu – Hrist, Alah, Buda – Vrhunska Ljubav, Visa Sila – sve je to isto. Lazu oni koji tvrde drugacije.
Stada vrijedzaju jedni druge, pominju majke, sestre, vratove i paljevine, a svakom vjera kaze Postuj, Ljubi, Voli, Moli, Oprosti, Posti – To su osnovna moralna i duhovna nacela i mog i neba iznad nas, ali i moralnog zakona u nama. Zdravog zivota, na kraju krajeva.
I ko nije u Bogu zna sta znace te rijeci.
Ne mora se biti u Bogu da bi se ovako zivjelo.
Komunikacija sa Bogom, samim sobom i drugim ljudskim bicem kanda je zakazala u nasem covjeku i to dugi niz godina, dok tocak gazi, a pijesak curi.
Moramo razgovarati.
Moramo mnogo razgovarati.
Iskreno i smireno.
I dugo, dugo.
Koliko god bude trebalo.
Vrijeme je novac.
Para nemamo, tako da je vrijeme pred nama da trazimo bolja rjesenja.
Mi, normalni, obicni smrtnici.
A sada, umjesto sto cete lupati gluposti o kvaliteti teksta i o mojoj pismenosti, pisite prijedloge kako da rjesavamo takve probleme. Sto je vise zdravih i normalnih ljudi koji promisljaju i komuniciraju – vece su nam sanse.
Ne bacajte energiju i rijeci ubudale i u mrznju.
Budimo konstruktivni, a ne destruktivni, za pocetak, na Mrezi.
Za pocetak, obasjani sjajem monitora, sami u svojim sobama,
iskreni i spremni za promjenu.
Globalnu.
2012 je blizu.