[b]BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA REISU-L-ULEME
DR. MUSTAFE CERIĆA
RAMAZAN
1429.
SEPTEMBAR
2008.[/b]
Hvala Allahu, kojem pripada sve što je na nebesima i na Zemlji. On je Mudar i Sveznajući. On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta s neba silazi, a šta na nebo uzlazi. Allah je Milostiv i oprašta grijehe. Oni koji zapreću istinu govore: – Neće biti proživljenja nakon smrti! Reci im: – Hoće, tako mi Gospodara mog, koji zna i ono što je odsutno vašem oku. Nema ništa što je izvan Allahovog znanja, ni trun jedan ni na nebesima ni na Zemlji, nema ništa ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi – da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine, – njih čeka oprost i dar veliki, a da patnju osjete oni koji poriču Božije znakove. Ima onih koji dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi do Allaha Dragog i Hvaljenog. Neka je salavat i selam na Allahove vjerovjesnike: Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., na njihove ashabe i na sve one koji su živjeli i umrli s Istinom u srcu i u djelu. I neka je selam na bosanske sinove, šehide, koji su, na Allahovom putu, dali svoje živote.
Draga braćo i sestre,
Danas je Bajram – vrijeme zadovoljstva onih koji su se kroz ibadet posta oslobodili čahure u kojoj samoljubivi čovjek vidi samo sebe i nikog više. Ibadet posta uči čovjeka da on nije sam na svijetu, već da postoje ljudi i stvari oko njega koje treba da upozna. Post je uzvišeno stanje duše koja se odmara dok posmatra, koja se hrani dok razmišlja, koja se liječi dok razgovara.
Ramazan nam donosi mnoštvo darova, koji nas obavezuju da i mi darujemo naš život Stvoritelju, zahvalnost i poslušnost našim roditeljima, vjernost našim prijateljima, lijep primjer našoj djeci, ljubav i vjeru našim bračnim drugovima, oprost našim protivnicima, pomoć našim slabim i nemoćnim, te ispunjenje našeg obećanja i našeg emaneta. To je bît vjere i morala – kad obećaš da ne slažeš i kad ti se povjeri emanet da ga ne iznevjeriš. Jer, Alejhiseelam kaže: – Nema īmāna onaj u kojeg se ne može imati povjerenje i nema dīna onaj koji ne ispunjava svoje obećanje (لا إيمان لمن لا أمانة له ولا دين لمن لا عهد له).
To su dva stuba na kojima počiva svijet – emanet i obećanje. Emanet se preuzima, hrabro nosi i pouzdano čuva u korist općeg dobra; obećanje se daje, zatim ne poriče i dosljedno se ispunjava u korist općeg napretka.
No, povjereni emanet i dato obećanje nisu privilegija pojedinca, nitu su iznevjereni emanet i neispunjeno obećanje grijeh jednog čovjeka. Ako se prešućuje iznevjeravanje emaneta i ako nema odgovornosti za neispunjena obećanja, onda to znači da je društvu u dubokoj moralnoj krizi. Jer, kao što je neko rekao: Moguće je prevariti sve ljude neko vrijeme, čak je moguće neke ljudi uvijek varati, ali nije moguće sve ljude uvijek varati. Nažalost, oni koji varaju uvijek će naći one koji pristaju da budu prevareni.
No, za moralnu obnovu društva potrebno je da svaki pojedinac pođe od sebe, jer prvo se ti moraš promjeniti da bi promijenio svijet oko sebe, o čemu nam Kur’an Časni najbolje govori: – Allah neće promijeniti stanje jednog društva dok se samo društvo ne promjeni… (Kur’an, 13:11) […إن الله لا يغيّر ما بقوم حتيّ يغيّروا ما بأنفسهم …], a to znači dok se svaki pojedinac u drušvu ne promjeni. Alejihsselam kaže: – Khabīs (korumpirana osoba) nikad ne napada drugu korumpiranu osobu. Moralnu obnovu društva treba da vode oni koji su i sami moralni.
Zato smo dužni da ovdje i sada ukažemo na anomalije u društvu, kao što su bogaćenje bez truda i rada; uživanje bez svijesti i savjesti; obrazovanje bez odgoja; poslovanje bez etike i morala; politika bez principa; i vjera bez odricanja. Naravno, moralna obnova društva bit će uspješna ako svako od nas pođe od samoga sebe, jer u Kur’anu Časnom nam se lijepo kaže: – Zar drugima o moralu pričate, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete (Kur’an, 2:44). [أ تأمرون الناس بالبرّ و تنسون انفسكم وأنتم تتلون الكتاب أفلا تعقلون].
# Bogatstvo bez truda i rada
Nije grijeh biti bogat, ali je grije bogatiti se na račun truda i rada drugoga. Jer, Uzvišeni Allah kaže : ) و أن ليس للانسان إلا ما سعي) – Čovjeku pripada samo ono što zaradi svojim vlastitim trudom i radom (Kur’an, 53:39). Ne može se ničim opravdati da se jedni bogate bez truda, dok drugi jedva preživljavaju od napornog rada. Nema sreće i napretka u društvu bez društvene pravde. Jer, pravda je, kao što kažu mudri ljudi, nužna vrlina da bi društvo preživjelo. Zato pravedan čovjek treba da uvjeri i druge ljude da se bore za društvenu pravdu. Država ne može opstati, niti se njome može upravljati, bez društvene pravde. Ljubav za pravdom treba da nadvlada strast za slavom i bogatstvom. Čovjek u svojoj naravi treba da bude sklon pravdi i da podržava pravedne ljude; treba da mrzi tlačenje i tlačitelje; treba da pomogne potlačene da se oslobode od tlačenja; ne smije se biti neudlučan, niti se smije biti popustljiv ako se traži istina i pravda; ne smije se pristajati na laž i nepravdu. Kukavičluk pred prijateljem isto je što i kukavičluk pred neprijateljem. Makar bio u manjini sam, istina uvijek ostaje istina i pravda uvijek ostaje pravda.
# Uživanje bez svijesti i savjesti
U Kur’anu Časnom jasno se kaže: (وما خلقنا السماء و الأرض وما بينهما لاعبين ) – Uzvišeni Allah nije stvorio ni nebo, ni Zemlju, ni ono što je između njih iz potrebe za igrom i zabavom (Kur’an, 21:16). Naprotiv, (وهو الذي خلق السماوات و الارض بالحق) – Allah je stvorio nebesa i Zemlju sa određenim ciljem (Kur’an, 6:73), a to je da čovjek vidi veličinu Božanskog stvaranja. Ovaj svijet je samo igra i zabava za one koji su svoj život sveli na besvjesno uživanje. To je samo jedan pogled na svijet i život, koji nam nije nepoznat, ali nam se u zadnje vrijeme nameće kao agresivni način života kroz ljude i medije, koji su sebi umislili da su mjera za sve stvari. Međutim, filozofija prirodnog determinizma, na koju se pozivaju jednospolni uživatelji, isto je što i filozofija vjerskog fatalizma. Prvi su podanici besvjesnog uživanja, a drugi su poklonici besvjesne sudbine. Hvala Bogu da znamo i vjerujemo da naš život nije samo besvjesno uživanje, već svejsni i savjesni put od prolaznosti do vječnosti. Zato treba da budemo otporni na sve provokacije; treba da ostanemo ustrajni u vjeri i dosljedni u suživotu i toleranciji. Istina se ne nameće silom, i prisilom, niti se etika i moral ustanovljavaju nasiljem. Islam nije vjera sile i prisile, niti su etika i moral muslimana nasilje. Allah je stvorio sve ljude, pa neki od njih ne vjeruju, a neki vjeruju. Allah sve zna i sve vidi!
# Obrazovanje bez odgoja
U dovi, koju je Alejhisselam učio, kaže se: – Bože, sačuvaj me beskorisnog znanja (أللهم أعوذ بك من علم لا ينفع). To je ono znanje koje kod čovjeka ne pobuđuje plemenitost i dobrotu. Jer, kao što nas drevna mudrost uči: kad se stvari proučavaju, znanje se uvečava; kad se znanje uveča, volja postaje iskrena; kad je volja iskrena, um je ispravan; kad je um ispravan, čovjek je odgojen. Nažalost, na nekim fakultetima znanje se možda uvečava, ali se ne odgaja iskrena volja, ne odgaja se ispravan um, ne odgaja se čovjek. Ovdje i sada dižemo svoj glas protiv mita i korupcije i tražimo da se ustanove moralno-etičke norme za obrazovanje i odgoj naše djece, tako da neodgovorni pojedinci ne kaljaju čast profesorskog poziva, tako da neodgovorni profesori ne ucjenjuju studente i da na radna mjesta ne dolaze pijani. Naša djeca treba da se odgajaju na argumentu moralnog primjera, a ne na argumentu ličnog interesa profesora. Društvo koje ima obrazovanje bez odgoja, slično je skeletu bez duše. Nema niko prava da truje našu dušu, misleći da otrovano stablo može donijeti jestive plodove. Hoće li sadašnjim roditeljima njihova djece postavljati ista pitanja, koja su oni postavljali svojim roditeljima: – Niste li znali šta rade? Zašto niste nešto učinili da ih zaustavite!?
# Poslovanje bez etike i morala
Uzvišeni Allah kaže: – A onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihovo pravo. I upamtite Allah je svemu svjedok (Kur’an, 4:33) [والذين عقدتْ أيمانكم فآتوهم نصيبهم إن لله علي كل شيء شهيد]. To su jasne poruke da poslodavci moraju poštivati prava radnika. I, doista, ima časnih poslodavaca, koji vode računa o svakom svom zaposleniku. Nažalost, ima i onih koji radnike bespoštedno iskorištavaju. Oni koji to rade nepošteni su, a odgovorni su oni koji im to dopuštaju. Alejhisselam kaže: – Dužan si zaštiti mazlūma, onoga koji je žrtva nepravde, ali i zālima, onoga koji je nepravedan, tako što ćeš ga spriječiti da bude nepravedan. A to znači primorat ćeš poslodavca da poštuje prava radnika, koja su utemeljana na etici i moralu. U socijalizmu nije se umiralo od gladi, ali se nije ni živjelo obilato; u kapitalizmu možeš da živiš bogato, ali i da umreš od gladi ako se ne snađeš. Mora se stati tom divljem kapitalizmu koji kao razjularena zvijer ždere malog čovjeka, koji nije vješt da se od nje brani. Ne može se sve podvesti pod zakon slobodnog tržišta u situaciji kad se društvo nije odučilo od starih navika i kad je upoznavanje sa novim pravilima poslovanja privilegija odabranih. Odnosi u poslovanju se moraju regulirati zakonima, koji će zaštiti slabe i nemoćne i obavezati bogate i moćne da njihovo bogatsvo i moć budu u službi čovjeka. Allah je uz čovjeka dok je čovjek na usluzi svome bratu.
# Politika bez principa
Nije čudno što neki predstavnici međunarodne zajednice nisu uvijek dosljedni svojim principima u politici prema našoj zemlji. Ali je čudno što je domaća politika bez principa, koji treba da našu zemlju vode u bolju budućnost. Za bosanske muslimane princip usaglašenog jedninstva oko bitnih pitanja za opstanak i razavoj bosanske države nema alternativu. Dužan sam da to ovdje danas kažem zato što su nam, posebno u ovome Ramazanu, mnogi Bošnjaci izrazili svoju zabrinutost zbog nejedinstva među njihivim predstavnicima o pitanjima oko kojih nema i ne smije biti razilaženja. Njih iritiraju privatne politike nekih medija, koji umjesto poruka nade šire beznađe. Mi ne možemo promijeniti prošlost, ali štetimo sadašnjosti ako ne gradimo budućnost. Braćo i sestre, ova vaša poruka o nužnosti našega jedinstva je sada svima jasna i zato vjerujem da ćemo je svi ozbiljno prihvatiti. Nema drugog puta, već da se savjesno i odgovorno dogovaramo o zajedničkoj nam sudbini. Molim Allaha, dž.š., da nas u tome pomogne.
# Vjera bez odricanja
Ima ljudi koji misle da je dovoljno da kažu: “Mi vjerujemo”, a da pri tom nisu spremni na bilo kakva odricanja. Oni čekaju da se Bog približi njima a ne oni Uzvišenog Bogu. Ali Bog nije ovisan o čovjeku, čovjek je ovisan o Uzvišenom Bogu. Zato se čovjek treba predati cijelim svojim bićem Svevišnjem Bogu. Što se više predaješ Bogu, sve više je Svemogući Bog s tobom u svakom trenutku, u svim tvojim mislima, za sve tvoje potrebe. Ti tada osjećaš Božju blizinu, dok šetaš i dok radiš, dok jedeš i dok spavaš. Zato se treba predati Sveznajućem Bogu cijelim svojim bićem, jer samo tako čovjek će osjetiti radost i ljepotu Božje milosti, jer samo tako čovjek može shvatiti da njegova vjera nije dovoljno jaka ako zna da mu je komšija gladan a ništa ne čini da ga nahrani, jer jedino tako čovjeku će biti jasno zašto je Allahov Poslanik Muhammed, a.s., rekao: – Džennent se ne zarađuje mnoštvom namaza i posta, već širinom duše, darežljivošću ruke i suosjećajnošću sa ljudima dobre volje.
Danas je Bajram, dan radosni onima koji su se u ime Allaha mjesec dana odricali jela i pića, pa im je danas duša široka, i ruka darežljiva, i srce puno suosjećanja prema roditeljima, siročadima, siromasima, komšijama, bližim i daljnim rođacima, te svim ljudima dobre volje.
Allahu Svemogući,
Sačuvaj nas bogatstva bez truda i rada,
Uživanja bez svijest i savjesti,
Obrazovanje bez odgoja,
Poslovanja bez etike i morala,
Politike bez principa i
Vjere bez odricanja!
Allahu Milostivi,
Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Dua istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Allahu Samilosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Našim braniocima pomoć!
Našoj domovini mir i slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Našu ulemu znanjem i iskrenošću!
Allahu Milostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu!
Braćo i sestre,
Podijelite radost Bajrama među sobom i ne zaboravite da sutra, na Dan šehida, odate počast najboljim sinovima, šehidima, naše domovine!
Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha (dž.š.) za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći!
Sa osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu:
Bajram šerif mubarek olsun!