–
… bio je kosmopolita, bio je hodoljub…
U jednoj od svojih emisija „Hodoljublja“ je izrekao i ovu misao:
“Hodoljub je covjek koji ponavlja rijeci majke sestog halifa Um Zejd, plemenite Um Zejd,
koja je rekla: drazi mi je i miliji moj beduinski sator kroz koji pusu vjetrovi od najveceg i najljepseg dvorca. „
Takvo je bilo i Zukino shvacanje covjeka. Njegova je ljubav, za covjeka i covjecanstvo kao vrijednosti po sebi, inspiracija i izazov. On je ukorjenjen u islamskom identitetu ali nije pristajao da mu on bude ogranicenje, vec horizont. Odrastao je u porodici velikog vjernika hafiza i vojnog muftije Abduselama. Grlile su ga majkine ruke jednako kao i dvoriste Čokadzi hadzi Alijine dzamije poznatije kao Bajrakli dzamija u Beogradu. Gnijezdio se u krilu islamske vjere jednako kao i u krilu Abdulaha Hadzica, tetica i imama Bajrakli dzamije.
Zukinog mladjeg brata Dzemala ubile su ustase u Jasenovcu, imao je tek 18 godina.
Zuko ce 60-tih godina proslog stoljeca otici na hadz. S hadza pise i tetki Fatmi kako joj je nasao bedela, zamjensku osobu koja ce za nemocne uciniti hadz.
“Sad si i ti hadzinica”, pise Zuko
Zuko je odrastao na Dorćolu koji je za njega bio i ostao bajka. Sin muftije i hafiza isao je vjerovali ili ne, u njemacko protestantsko obdaniste. Igrao se u dvoristu ispred jevrejske sinagoge. Na priredbama u skoli kocoperio se u bosanskoj muslimanskoj nosnji, koju mu je poslao dajidza iz Sarajeva. Kroz kucu njegovih roditelja defilovali su sve sami velikani toga vremena, od politicara, pisaca do vjerskih velikodostojnika.
Rodjen je u Konjicu u gornjoj mahali . Imao je jedva dva mjeseca kada je s roditeljima otisao u Beograd. Preko godine, mjesec dana je isao u Osnovnu skolu u Konjicu. Ucitelj mu je bio Arif ef. Dizdarevic.
„To sto bih kod njega cuo za mjesec dana, pamtio bih u Beogradu za cijelu godinu“, govorio je Zuko.
U Konjicu je kao djecak sreo i slikara Lazara Drljacu koji mu je svojim slikama ćuprijaa i dzamija probudio ljubav za slikarstvom.
Tek sto se zamomcio, Zuki ce umrijeti otac. Daidza ga nakon toga dovodi u Sarajevo da bi Zuko lakse prebrodio gubitak oca. Tako se nizu Zukini momacki dani i Sarajevo mu ulazi pod kozu. Prvu izlozbu slika imao je bas u tom šeheru. Sve su to elementi koji su od Zuke ucinili osobu koja je bila kosmopolita, bio je hodoljub.
Rijeci su mu bile izbrusene i precizne, bas kako i prilici nekome ko nosi ime sablje Hazreti Alija. Imao je talenta za petericu.
Umro je 1989. godine u Herceg Novom gdje je zivio posljednjih petnaestak godina.
Ukopan je u svom rodnom Konjicu.
M.Buljubasic