Da li je ime sela Banj(a)-stijena u vezi sa titulom ban?
“O PORIJEKLU VLADARSKE TITULE BAN U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI” , naučni rad prezentovan na II internacionalnom kongresu balkanske turkologije održanom u Mostaru od 3.-6. septembra 2002.,navode se i primjeri postojanja riječi i titule Ban i kod Ilira i Kelta,koji su živjeli na teritoriji Bosne puno prije dolaska Avara.
Ibrahim Pašić,Mostar 2002
U dijelu rezimea navodi se;
Na Glasincu, na južnoj granici čuvene ilirske kulture, u kanjonu rijeke Prače, nalazi se toponim Banj-stijena. Kao Banj-stijena poznat je u bošnjačkoj svijesti koja se na isti način manifestuje i u bosanskom jeziku domicilnog stanovništva Glasinca i Rogatice. Navedeni naziv očuvala je snaga bošnjačke tradicije, iako mnogi Bošnjaci toga nisu svjesni. Naime, u svim starijim i novim geografskim kartama toponim je upisan kao Banja stijena, a isti naziv je i u svoj historijskoj literaturi koja se odnosi na taj kraj. Međutim, nijedan Bošnjak iz rogatičko-glasinačkog kraja neće reći Banja stijena. Bošnjaci toponim stoljećima nazivaju Banj-stijena, onako kako su ga nazivali njihovi preci. Naziv “Banja stijena” nametnut je oficijelno početkom XX vijeka, i očiti je falsifikat. [67]
Prvi kompozit naziva Banj-stijena nastao je od starobosanskog pridjeva banj = banov. [68] Politički motiviran falsifikat autentičnog naziva u “Banja stijena”, kako pokazuju dosad poznati izvori, počinio je F. Fiala. [69] Fialin zapis kazivanja Uzeira Arnautovića iz sela Rusanovići na Glasincu, u kojem se hronološki prvi put susrećemo sa promjenom Banj > Banja, u vezi porijekla titule ban za nas ima izuzetan značaj. On pokazuje da je Banj-stijena – ilirska gradina. Prvi dio zapisa, u kojem nas posebno zanima druga rečenica, glasi:
“Čuo sam iz ustiju rusanovičkog žitelja Uzeira Arnautovića, kako slijedi: “Na stijeni Banji, što se uzdiže kod sela Jazovića (Jarovića) i na kojoj se još vide zidine, što su preostale od goleme stare gradine, živio je mogućan ban. Kralj Kraljevog polja na Glasincu zaprosio je za svog sina lijepu kćer banovu; ali ona nije marila za kraljevog sina. Iz osvete naredi kralj, da se zazida vrelo na Hrabru iz koga potok, što teče kroz rusanovački kraj, dobiva vodu (…)” [70] .
Kazivanje, koje ima tradicijski karakter bošnjačkog stanovništva Glasinca i koje je zabilježio Fiala, precizno locira glasinačkog bana na gradinu. Gradina je augmentativ od grad, i pod tim pojmom se podrazumijevaju najstarija naselja na tlu Bosne i Hercegovine. Za sve gradine na Glasincu je općepoznato da su ilirske, [71] što znači da je glasinački ban čije je sjedište na gradini – oblasni ilirski vladar.