[b]DOLINOM PRAČE
BORAČ – GRAD NA LEĐIMA KAMILE[/b]
http://test.chicagoraja.net/Dragisa%20Spremo-Borac.htm
U nekad moćnom gradu-tvrđavi bosanskih feudalaca
4. ožujak 2010 10:01:09.
Dragiša SPREMO
[img size=150]
http://img692.imageshack.us/img692/5290/tvrdjavaborac.jpg%5B/img%5D
* Srednjovjekovni Borač bio je jedan od najvećih utvrđenih gradova u Bosni. Svojim izgledom podsjećao je na trogrbu kamilu. Turci su ga porušili u 15. vijeku
U dolini rijeke Prače i rječice Rakitnice, na istočnom obodu Glasinca, nalaze se dva stara lokaliteta. Jedan je Rogatica, gradić za koji se zna da je bio naselje još u vrijeme Rimljana, a drugi Borač – srednjovjekovni utvrđeni grad i nekadašwe glavno sjedište istočnobosanskih knezova i vlastelina Radenovića-Pavlovića.
Dolina Prače i njene pritoke Rakitnice, na kojoj se nalazi Rogatica, dio je šireg glasinačkog kompleksa, na kome su krajem 19. i početkom prošlog vijeka otkrivena brojna praistorijska naselja. Okolinu Rogatice, sada je sasvim izvjesno, nastanjivale su najstarije ilirske zajednice na ovom dijelu Balkanskog poluostrva. O tome uvjerljiivo svjedoče dosad istražene ilirske gradine na ovom području, u okviru kojih su otkriveni mnogi kameni i zemljani tumuli. Riječ je o specifičnim grobnim mjestima, najstarijim nekropolama, za koje arheolozi kažu da su nastali na prelazu između bronzanog i željeznog doba na širem prostoru Glasinca.
Kulturi te epohe pripadaju nalazišta Sočice, Plješevica, Borike, Gučevo, Zagorica, Brankovići i druga.
Na urbanom prostoru same Rogatice ostalo je dosta tragova starih rimskih zdanja. Da li se tu nekada nalazila tvrđava, grad kolonija ili od svega toga ponešto, arheolozi nemaju precizan odgovor. Kažu da je očigledno da se tu nalazila “značajna rimska aglomeracija”. A kakva, to će vjerovatno pokazati vrijeme, odnosno neka buduća istraživanja.
stečci u okolici Borča
Pisani izvori i očuvani tragovi materijalne kulture iz ranijih vremena pokazuju da je Rogatica u srednjem vijeku postala jedno od značajnijih naselja u Podrinju. Tako se u jednom dokumentu Dubrovačkog arhiva iz 1425. godine pominje neki kramar (trgovac) koji iz Dubrovnika nosi srebro u Rogaticu. U pisanim izvorima pojavljuje se takođe 1491. godine i kasnije, ali je tada bila pod vlašću Turaka, koji su joj dali svoje ime – Čelebi Pazar.
Da je Rogatica u srednjem vijeku bila gusto naseljena, pokazuju bogata nalazišta memorijalnih lokaliteta – nekropola sa nadgrobnim obilježjima. Stručnjaci su ustanovili da postoji 88 takvih lokaliteta, sa ukupno 2.628 stećaka. Manji broj ovih stećaka bogato je ukrašen ornamentima, reljefnim ukrasima, likovima ljudi, motivima iz prirode, raznovrsnim simbolima. Pored likovnih formi izraženih u kamenom reljefu, neki od stećaka imaju i pisane poruke i simbole.Ono što impresionira i stručnjake i posjetioce ovih lokaliteta je upravo brojnost stećaka, raznovrsnost klesarskih oblika i formi, likovni sadržaji, nagovještaji raznih poruka ovih nadgrobnika.Stećci su grupisani oko starih naselja. Najviše ih je u okviru nekropole Mramorje (178), na lokalitetu Živaljevići (171), selu Vragolovi (169), Stjenici (150), Staroj Gori (142). Nedaleko od Rogatice i ovih naselja sa stećcima, visoko iznad lijeve obale Prače, nalaze se ostaci srednjovjekovnog grada Borča i nekadašweg dvorca knezova i vlastelina Radenovića-Pavlovića, koji su bili gospodari na ovim prostorima.Borač je bio utvrđeni grad sa podgrađem (Podborač). Imao je svoj trg i carinarnicu. Turci su ga porušili 1471. godine. Istoričari su ga svrstavali među najveće i najboqe utvrđene gradove u Bosni. Tako veliki, moćan i grandiozan postao je krajem 19.vijeka, kada je ranija, manja tvrđava, značajnije proširena i nadograđena.
put ka gradu Borču
Za podizanje grada, kako su zabilježili istraživači srednjovjekovnog Borča, iskorišćeno je najpogodnije mjesto – jedna oštra krivina gdje se rijeka Prača, probijajući se kroz klisuru okomitih strana, naglo savija u okuku. Na tom mjestu Prača sa dvije strane zapljuskuje istureno brdo, čiji se oštri grebeni spuštaju vertikalno do same vode, tako da obezbjeđuju prirodnu zaštitu području na višim kotama.
Brdo na kome se nalaze ostaci srednjovjekovnog Borča, kako ga opisuju istraživači, umnogome liči na kamilja leđa. Grad je podignut na tri kote nejednake visine, a obuhvata ogroman kompleks nekadašnjih monumentalnih građevina koje se nižu u dužini od oko 800 metara. Na najvišoj, središnjoj koti, vide se i danas ruševine nekadašnjeg dvora, omeđenog kulama i zidinama koje su ga štitile.
– To je bilo gnijezdo Pavla Radenovića i Radoslava Pavlovića, zloglasnih velmoža čije se ime susreće na svakoj strani tog haotičnog otseka bosanske istorije (Radovan Samarxić: “Srednjovekovni gradovi u Bosni”).Prema Vladislavu Skariću (“Župa i grad Borač u Bosni”), u blizini grada-tvrđave nalazilo se Varošište, koje se u dokumentima najčešće nazivalo Podborač. Tu je postojao trg sa carinom, do kojih je vodio stari karavanski put dolinom Prače ka Drini. Zato su ovdje često navraćali i u Varošištu odsjedali trgovci sa raznih strana, najčešće oni iz primorskih gradova.
Đoko Mazalić u svojim zapisima “Borač, bosanski dvor u srednjem vijeku” podsjeća da je postojala i Župa Borač, a da je utvrđeni grad sa dvorom i ostalim zgradama bio zapravo centar velike oblasti u istočnoj Bosni kojom su upravljali knezovi Radenovići-Pavlovići. Tu su oni izdavali svoje povelje i primali strane diplomate.Pavle Radenović bio je jedan od najmoćnijih bosanskih vlastelina s kraja 14. i početkom 15. vijeka. Pod njegovom vlašću bila je velika oblast između gornjeg toka Bosne i Drine, dolina Prače i veliki prostor u gornjem toku Krivaje. Ali, to nije sve. Poslije smrti Tvrtka (1391. godine) postao je još moćniji. Pored nasljednog dijela, u njegovom posjedu bili su takođe Rudnik olova, a na zapadu zemlje i u primorju Trebinje, Vrm sa Klobukom, Cavtat i dio Konavala.
Tragično je završio 1415. godine u Sutjesci, kada je u žestokom obračunu feudalaca ubijen. Naslijedio ga je mlađi sin Radoslav, koji je Dubrovčanima prodao dio Konavla, a zbog Cavtata 1420. godine došao i u ratni sukob sa njima.
Središte te prostrane oblasti u kojoj su vladali Radenovići-Pavlovići bio je grad Borač.
– Držeći u rukama znatan deo karavanskog puta koji je vezivao Dubrovnik sa balkanskim zaleđem, gospodari Borča stekli su znatna bogatstva od carina i od trgovine koja je oživela u njihovoj oblasti pod uticajem Dubrovnika. Zahvaljujući tome na njihovom dvoru vodio se vladarski život sa dvorskim knezovima, vojvodama, peharnicima, protovestijarima, dvorskim lovcima i dijacima, a njihov grad Borač predstavlja jedan od najgrandioznijih spomenika stare bosanske arhitekture (Radovan Samarxić).
Oslikavajući prilike koje su tada vladale u Bosni, Samarxić kaže da su u snazi Tvrtkove Bosne ležali i uzroci njene propasti. Poznat kao čovjek “snažne ruke”, Tvrtko je uspijevao da obuzda svoju vlastelu i “zabavi je” proširivanjem granica svoje države. Tim širenjem plemstvo je steklo nove posjede i još više ojačalo, tako da slabi Tvrtkovi nasljednici nisu imali više nikakve mogućnosti da ih drže u pokornosti.
Gotovo sve istorijske hronike i studije koje prikazuju bosanski srednji vijek i Podrinje pominju Borač. To je, vjerovatno, stoga što se on često sreće u poveljama bosanskih vladara i drugim dokumentima toga vremena. Mnoge okolnosti pogodovale su njegovom razvoju i usponu. A najviše svakako to što je bio važna raskrsnica karavanskih puteva, što je imao bogato zaleđe (mnoge rudnike i trgove u bližoj okolini) i bio vlastelinsko središte iz koga se upravljalo čitavom oblašću.
Dragiša SPREMO