Prahistorijske grobne gomile (tumulusi)
Prahistorijske grobne gomile (tumulusi) u Bosni i Hercegovini su poznati pod različitim nazivima (gomila, kamena gomila, gromila, grobna gomila, umka, humka, unjka, zaspa). Spadaju među najbrojnije prahistorijske objekte s osnovnom koncentracijom u južnoj Bosni, Podrinju i Hercegovini, a sporadično se pojavljuju i u centralnoj i sjevernoj Bosni.
Najstarije sahrane pod tumulusima u Bosni i Hercegovini potječu iz eneolita (XX – XVIII st. p.n.e.) Ljeskova Glavica u Ljubomiru kod Trebinja, Rudine u Rusanovićima i Gosinja planina na glasinačkom području (kod Rogatice), Naklo u Grabovici u Buškom Blatu (kod Duvna) i neki drugi.
Veliki broj tumulusa pripada ranom bronzanom dobu (XVIII i XVII st. p.n.e.) i to na stotine kamenih tumulusa sa skeletima u zgrčenom položaju u kamenim sanducima rasprostranjenih u Hercegovini, zatim tumulusi na većem broju lokaliteta glasinačkog područja i dr.
Sahrane iz srednjeg bronzanog doba (XVI – XIII st. p.n.e.) nađene su u većem broju humki glasinačkog područja te srednjeg i donjeg Podrinja (podrinjska grupa), a jedan specifičan tip niske dosta velike humke s brojnim ukopima (karakterističan je za grupu Barice – Gređani (u sjevernoj Bosni) posebno za njenu ranu fazu koja pripada srednjem i prelazu na kasno bronzano doba.
Najveći broj tumulusa pripada kasnom bronzanom dobu (XIII – VIII st. p. n. e.) i posebno željeznom dobu (VIII – V st. p. n. e.). Na prelazu iz bronzanog u rano željezno doba u krajevima zapadno od Neretve prelazi se na sahranjivanje u ravnim grobovima, a tumulusi ostaju karakteristični za glasinačku kulturu na glasinačkom području, u gornjem Podrinju i istočnoj Hercegovini.
Glasinačko polje i njegova bliža okolica, te oni susjedni dijelovi JI Bosne koji su bili obuhvaćeni velikim arheološkim istraživanjima krajem 19. st., a čiji su nalazi ušli u stručnu literaturu pod pojmom Glasinca
-danas je to područje upćina Sokolac i Rogatica, a pruža se između Romanije na Z Stare gore nad kanjonom Drine na I, te između rijeke Prače na J i planine Devetaka na S
-Vrtnjak, tumulus I- prvi grob s nalazima iz ranog brončanog doba- nađen fini ali pehar koji samo u nekim detaljima odstupa od klasičnih cetinskih pehara
-ranobrončanodobni tumuli, odnosno grobovi ovog područja mogu se svrstati u 3 grupe: 1. 1. grupu sačinjavaju:
-tumulus XXXVI/94 iz Rusanovića
-tumulus II sa lok. Borci u Vrlazju -oba su sadržavala skelete bez posebne grobne konstrukcije, te fragmente ukrašenih posuda tipičnih za cetinsku kulturu, razbacane po prvobitnom tlu oko grobova i u nasipu humka (tipičan pogrebni ritus te kulture) 2. 2. grupu sačinjavaju: -grob 1 iz tumula IV na lok. Borci
1. Vrtanjak u blizini Maravići Rogaticu (Karta 1, 1, Ć. Truhelke,Iskopavanja 1891). 2. Rusanovići blizini Rogatica, tumuli 26 (Karta 1.2; F. Fiala iskopavanja 1894). 3. Borci u blizini Vrlazije Rogatica, tumuli 2 (Karta 1. 3, F. Fiala ‘s Iskopavanja 1894). 4. Živaljevići blizini Rogatica, tumuli 6 (Karta 1.4; F. Fiala ‘s iskopavanja 1897). 7. Ferizovići, Opaljene gomile, u blizini Rogatica (Karta 1.7; iz kasnih 1980-ih).
Nalazi cetinskog tipa u unutrašnjosti zapadnog Balkana i problem kulturno-povijesne interpretacije u pretpovijesnoj arheologiji
Blagoje Govedarica
Sažetak
Balkana, odnosno u okolici Sarajeva (Kotorac), na glasinačkom području (Rusanovići, Borci-Vrlazije,Vrtanjak, Ferizovići, Živaljevići) i u zapadnoj Srbiji (Anište-Ražana). Na osnovi detaljne tipološkeanalize tvrdi se da pehar iz Kotorca (T. 1,6), zdjela iz Rusanovića (T. 1,2), fragmenti iz Borci-Vrlazije (T.1,4.5.7) i nalazi iz Ferizovića (T. 2) predstavljaju autentičnu cetinsku robu koja je proizvedena u nekojod radionica na matičnome cetinskom području. Za razliku od toga vrč iz Vrtanjka (T. 1,1), te vrč izdjela iz Aništa (T. 3,1.2) uz nesumnjive cetinska elemente, ponajprije u načinu ukrašavanja, posjedujui elemente keramičke tradicije tipa Belotič-Bela Crkva, Somogyvar i Bubanj-Hum III. To pokazujeda se ovdje ne radi samo o cetinskom materijalu koji su donijeli nositelji te kulture – kako se dosaduglavnom smatralo – nego i o keramici koja je samo rađena pod cetinskim utjecajima i koja, shodnotome, nije cetinski, nego lokalni proizvod.
1 – Vrtanjak; 2 – Rusanovići; 3,6 – Kotorac;- Borci u Vrlazije (1,6 prema Čović 1980, 1966; 2 prema Marović, Čović 1983; 3 prema Korošec 1940;4,5,7 prema Fiala, 1894; 1,2 R = 1:2; bez skala 3-7)
1-12 Ferizovići, Opaljene gomile (prema Cerovich 1990; 1-12 R 1:2)