mirsad_d
Participant
    Post count: 4000

    REIS-UL-ULEMA FEHIM SPAHO


    Reis-ul-ulema Fehim Spaho

    Fehim Spaho bio je Reis-ul-ulema (vrhovni vjerski islamski vođa u Jugoslaviji i NDH) koji se rodio u Sarajevu, 4. veljače 1877., a umro u Sarajevu, 13. veljače 1942. Bio je brat Mehmeda Spahe, podvladonosca u vladama Kraljevine Jugoslavije i predsjednika JMO. U Sarajevu je završio vjerska muslimanska učilišta i šerijatsko (islamsko vjersko zakonodavstvo) sudačko učilište. Službovao je kano pismohranitelj, šerijatski (vjerski) sudac, tumač za turski jezik, ter od godine 1908. pri Zemaljskoj vladi BiH, kano vladin podtajnik. U Kraljevini Jugoslaviji od veljače 1919. do listopada 1920. načelnik je u Podvladi od vjera u Beogradu, a potom do 1923. viši vladin savjetnik i nadstojnik odsjeka za vjere u Sarajevu. Kano nepoćudan, godine 1923. je umirovljen, ali nakon godinu dana vraćen je u službu, da bi hrlo opet bio umirovljen. Godine 1936. imenovan je namjestnikom Islamske vjerske zajednice i predsjednikom Vrhovnoga šerijatskog (vjerskog) suda u Sarajevu. Za reis-ul-ulemu, vrhovnoga vjerskoga poglavara muslimana u Jugoslaviji, postavljen je 9. lipnja 1938. i na toj dužnosti ostaje do smrti. U N.D.H. se zalagao za ravnopravnost islamske vjere u državi i tražio da se odredi vjersko-prosvjetna samouprava Islamske vjerske zajednice. U lipnju 1941. predvodi rad tek osnovanog povjerenstva islamskozakonskih vjerskih stručnjaka na izradi Zamisli islamskoga zakona i ustava, koji je u srpnju predan Poglavniku. Pokretač je niza djelatnosti za pomoć stradalnicima, posebno nakon srbskih zločina nad muslimanskim stanovničtvom. Zaslužan je za osnivanje Balkanske iztračivačke ustanove u Sarajevu godine 1910., ter Hrvatskog muslimanskog družtva >>Narodna uzdanica<< godine 1922., u kojem djelatno djeluje sve do smrti. Bavio se književnim i znanstvenim radom. Značajan je njegov prikaz najvriednijih rukopisa i knjiga Gazi Husrev-begove knjižnice. Od 1500 razvrstanih rukopisa koje je obradio, objavljen je izbor u četiri svezka pod naslovom >>Arabski, perzijski i turski rukopisi Zemaljske sbirkokuće u Sarajevu<< (>>Glasnik zemaljske sbirkokuće za BiH<<, četvrti svezak, 1942.).