Hikaje Priče
Sabur
Bio neki obućar, vrlo davno, i živio u jednoj čaršiji skromno radeći, samo toliko, koliko da preživi, i da može da prehrani porodicu. Imao on raznih mušterija, različitih naravi, koje je on uvijek pokušavao da poduči mudrosti i saburu. Jednog dana, dođe mu mušterija,……nekako prgav čovjek…,i bješe nezadovoljan sa njegovim radom, pa počevši sa galamom napade ga, medjutim ovaj obućar saburli, ne uzvrati na ružne riječi. Kad to vidje ovaj,…on ga poli onom prljavom vodom sa stola, u kojoj je obućar kvasio kožu, da bi je lakše mogao šiti. Ni na ovu provokaciju, obućar nije reagovao, već samo obrisa lice od prljave vode. Mušterija se, od nekog zla ,nađe van sebe i ošamari jadnog obućara. Kad je ovaj obućar ustao sa niske stolice, ovaj vidje pred sobom dvometraša čovjeka, mrgu, i počeše koljena da mu klecaju. Ostavi on i cipele i sve, pa put pod noge-da bježi. Ovaj obućar….tjeraj, ovaj pred njim….bjezi ,i tako dok mušterija nije spao s`nogu. Tvoj sam ,kaže mušterija, ja dalje ne mogu !!! Prilazi mu polako ovaj obućar sa osmjehom na licu,i pitomim glasom ga upita: Halali mi brate, ja samo htio da vidim ,….jeli te zaboljela šaka ,kad si me osamario?!!!