Ovu sam pricu davno procitala,al ne znam vise gdje,tako da cu je sad prepricati.
Krenula dva prijatelja na dalek put,obojica pobozni,ljudski,samo prvi je bio pobozan za sebe,dok je drugi volio svakom ocitavati sta je ispravno i kako sta treba raditi.I poslije duzeg puta dodju do jedne rijeke,kad tamo,a zena stoji lijepa ko san,bi i ona presla rijeku,treba i mora, al ne smije.Prvi,bez razmisljanja,uze zenu u narucje i ponese preko rijeke,a drugi samo suti i gleda.Kad predjose,spusti zenu i nastavi put sa svojim prijateljem.Prodje vremena i ovaj drugi vise ne moze da suti pa kaze:
-Bogati,da te pitam?Kako te nije stid i sram Boga?Ti tudju zenu uze i svojim rukama dira.
…..Nasmija mu se prijatelj.Ja uzeo,prenio i ostavio…a ti je mescini i sad nosas.