HADISI O RAMAZANU – 1 DIO.
U arapskom jeziku korijen riječi “ramazan” je “ramz” što znači “gorjeti”. Za nekoga čiji su tabani izgorjeli na vrelom pustinjskom pjesku kaže se “ramaz”. Poslanik, s.a.v., je rekao da je “mjesec ramazan dobio to ime jer u njemu grijesi sagorijevaju.” Za vrijeme Poslanikovog života mjesec ramazan su zvali el-merzuk, tj. onaj koji donosi opskrbu.
1. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Ko posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio!“
2. Huzejfe b. el-Jeman, r.a., prenosi da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kaže: „Smutnja za čovjeka može biti u njegovoj porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekjata!“
3. Od Selmana b. Amira ed-Dabbija, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se, onda, iftari vodom, jer je ona čista“!
4. Od Aiše, r.a., se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Ko je umro, a ostao je dužan post, napostiće za njega njegova najbliža rodbina“!
5. Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Onaj ko ne napusti ružan govor i ružna djela, nema potrebe da ostavlja hranu i piće!” (Buharija)