Gracanica kroz godisnja doba
Gracanica u ljeto
Evo prodje petnestak mjeseci kako pisah o Gracanici u proljece, pa je bio red da nastavim dalje. A ima se toga jos pisati kolko hoces jer cega ce se covjek najradije sjecati nego bezbriznog djetinjstva. A tako nam je bas i bilo, lijepo i bezbrizno.
Neosjetno se proljece pretvara u ljeto a mi sve vise vremena provodimo oko vode. Uz Gracanicu (Sucesku) do Dijanovine, na Hajvanskoj na Rakitnici a do Toplika idemo samo ponekad u predvece i to u onom dijelu kod Vatrogasnog gdje se i ulijeva u Rakitnicu. U tom dijelu je Toplik zarasto u stolisnik a ima i dobre medje iz kojih na ruke vadimo rakove a ponekad se ufati i poneka pastrmka. Rakovi nam trebaju za “nocne”. Tako smo mi zvali nocni ribolov (citaj krivolov) koji smo obavljali dole od Medzedine (u imanju Alkovica kod klaonice) pa gore skroz uzvodno do iza Hajvanske, tacnije Suljaginog. Otkines raku rep i ogulis ga tako da ostane samo bijelo meso koje nabijas na udicu. Ostatak zgnjecic nogom i bacis uzvodno od dubijana na kom ces fatati. To sluzi ko “meeka” da se riba okupi bas na mjestu na kom fatas. Tamo negdje od po ljeta smo fatali i na velike gliste koje smo mi zvali “sarajke”. Naravno bio je to ribolov na crno pa smo cesto bjezali gonjeni raznim cuvarima ribe i dezurnim policajcima. A cuvari ribe su se smjenjivali: Omer Camo iz Podljuna, stari Mehmed Sabaniic sa Holuca pa onda onaj satorovac Semso… O raznim dogodovstinama sa nocnih neki drugi put…
Pored mnogobrojnih kupalista iz ranog djetinjstva mi je najvise ostala u sjecanju Dijanovina. Valjda sto je rijecica Gracanica (Suceska) u to vrijeme bila obilata vodom i bas u Dijanovini se prvi jaz pravio. Sjecam se vremena kada su veca raja (Pace, Tajzo, Srbe, Hari, Kikic…) isli uz rijeku do Seljana fatajuci pastrmku na krosnju. Fino na pravu krosnju za sijeno. Postavi je jedni u dubijan i onda bi drugi sa velikim i jakim motkama “njuskali”. Njuskanje je znacilo uvlaceci brzo one motke duboko pod medju u zile, tamo, vamo iduci sa kraja prema krosnji. Riba bi u bijegu uleti u onu krosnju koju bi oni tamo brzo uspravljali i vadili iz vode. Naravno nije bilo ulova bas pri svakom vadjenju krosnje ali se ponekad znalo i 2-3 pastrmke ufatiti odjednom. Bila su to vremena kad nebijase zagadjenosti pa ribe bi dosta. Naravno fatalo se i onako na ruke, zalegni pod medju i trazi duboko pod medjom. Nekad isklizne riba i pobjegne a nekad je i ufatis. Jedne prilike je tako Tajza Mehmedovic, dole na Ramizbegovom pralu, izvuko zmiju vodenjacu…
Bilo je u izobilju vode tako da se jedan krak odvajo iz Dijanovine i teko skroz kroz nase basce i ulijevo se u Rakitnicu kod kuce Suvalija kod Donjeg (crkvenog) mosta. Tako da je taj potok teko kroz Suplju Gromilu pa tamo kroz nasu mahalu i dalje niz Tekijske basce. Bome bila i prala kod svake kuce (na nasoj strani ulice) na kojima su nase majke tih davnih godina prale ves mlateci ga pratljacama. Druge zene su morale nositi i prati tamo u rijeci Gracanici. Doduse toga svega se ja jedva sjecam jer domalo uvede se voda u sve kuce. Prije toga smo imali jednu zajednicku cesmu na nasoj strani Sokacica.
Bas u tom potoku sam ja sa druzinom ucio burazovu kokicu kalabardicu plivati. Piso sam o tome jednom negdje u ovoj temi. Nas stari bio betoniro korito potoka u nasoj basci iza kuce pa je na svaki kraj stavio mrezu i tu bi drzali pastrmke i male ribice lose, koje bi fatali na Hajvanskoj…
Iako se cijela cetvrt zove Gracanica ipak kad bi mi htjeli ici kroz Sokacic na rijeku govorili bi, odosmo “Na Gracanicu”.
Nastavak slijedi…