Tekijska djeca
Kanim se odavno da napisem nesto o nama Tekijskoj djeci a posto vidjoh da je 7 god od smrti naseg dragog komsije i jarane Ade rekoh da sad napisem jer u ovoj prici on je bio glavni.
Mi djeca Tekijske mahale u to vrijeme vrijeme 70-tih smo se uvjek zajedno igrali i pazili, medjusobno se pomagali i u dobru i u zlu. Bilo nas je dosta masaAllah. Krenimo od mene, Safete, Adise, Naneta, ali je on bio malo stariji i nije se igrao sa nama hahaha. Pa onda Ado a.r., Mrki, Elma i Dino, Almir i njegov brat, Amra i Lejla, Meliha i njen brat Hamko. Ako sam koga zaboravila nek se naljuti a nekad nam se prikljuci i Faruk i Lejla, ako bi dosli iz Gorazda. I tako ko sto rekoh igrali smo se svakodnevno raznih igara. A najdraze nam je bilo izmedju dvije vatre, partizana i kad noc padne, zmire. I tako smo se jednom igrali zmire, bilo je bogme i malo pokasno ali eto nasi nas pustili Posto smo se pretezno igrali na dnu ulice i oko dajdje Jusufa kuce bilo puno greda, kuca tada tek pocela da se radi, i onoga materija pa smo imali dovoljno mjesta za sakriti se. Tada neko povice, bijela ruka se pojavi i poce da vristi. Tako i mi smo se prepali, poce vriska, galama, trknjava po Tekiji. Nasi izadjose iz kuca, bogme i njih nasa galama uplasi. Kad smo se smirili i kad smo ispricali onda su nasi rekli da se kaze ko je to bio. Ado a.r. se javi da je on i da se je htio samo nasaliti sa nama malo. Nije znao da ce se to tako desiti. Bogami malo duze vrijeme se nismo oko Jusufove kuce igrali. Bila su to nekad lijepa vremena sto se kaze nekad bilo sad se spominjalo. Ado je bio jaran veliki, fin decko kojeg se moze tesko zaboraviti. Nek mu Allah dragi da lijepi Dzennet.
Ado uvjek ces nam ostati u lijepom sjecsnju i nikad te necemo zaboraviti jer i sa srarijim i sa mladjim si znao i mogao. Svi su te voljeli…
S lijeva:
1. Safeta (Hulina)
2. Almir (Ahmicin)
3. Bozo (Milkin)
4. Faruk (Irfin sestric)
5. Alma Colic (Sakibova)
6. Bego (Jusufov)
7. curica naprijed-Lejla (Irfina sestricna)