Semso Kulovac (1963-2006)
Zvali smo ga od milja Minina Dika,
zbog toga sto ga je njegova majka Mina uvijek zvala “Dika”,
pa mi onda dodali i ono “Minina”.
Odrasli smo u istoj ulici, ulici Mice Sokolovica, u srcu Gracanice.
On na broju 16, a ja na broju 24.
Mladji od mene godinu dana.
Bio je jedinjak u majke, ali je zato imo nas za bracu.
I nije bilo drugacije jer smo se mi raja osjecali tako,
sto bi reko disali jednom dusom.
Ako su se kriske “kajmacile”, onda je to jedna od majki cinila svima,
ako smo sta zbelajili onda bi nas jedna majka ruzila sviju ko svoju djecu.
Jednostavno dijeli smo i zlo i dobro.
Drugom prilikom cu o nasim djecijim nestaslucima,
a sada od vremena kada smo postali punoljetni, odrasli sto bi rekli,
pa eto do Semsinog odlaska i o onima sto ostadose iza njega.
Poslije zavrsene srednje skole u Rogatici 1982, upisuje Graficki fakultet u Zagrebu koji uspjesno i zavrsava.
Svagdje smo se mi obilazili, pa tako idosmo i kod njega u Zagreb,
negdje oko 1985 li godine.
Ja, Muma Ajanovic, Dzed Sejtarija-rahmetli i Sinan-Cigo Ajanovic.
Prosvercovali se u dom i dobro se proveli.
Dolazio je Semso i kod mene ovdje u Holandiju sa Gasom Drakovcom.
Opet se dobro proveli.
Godinama prije rata sam znao ici sa Gasom i mojim burazom Kavom hodati sumama po vazdan.
Onako ranac na ledja i hodaj polahko uz muhabet.
Jedne prilike bili na Borikama i u prici nabaci Gaso da ima namjeru otvoriti firmu skupa sa Saletom Medosevicom, ali mu treba jos graficki inzinjer.
Ja mu spomenu Semsu i on se obradova (nije znao da je Semso bas taj fakultet zavrsio).
I tako otvorise firmu u Sarajevu, “Poslovni informator”.
Godinama dobro poslovali, cak sam i ja kod njih radio prije rata poslije mog napustanja TPR-a.
Semso je rat proveo u Sarajevu kao pripadnik Armije BiH.
Znao se naci cak i u Gorazdu preko Grepka.
Medjutim neku godinu poslije rata vrijeme se promijeni i Semso poce raditi kao profesor u Sarajevu.
Iznenada se razboli, a bio je uvijek otporniji i jaci od dosta nas.
Bio je ozenjen iz Vogosce i iza njega ostadose divna supruga i dva sina od 8 i 9 godina otprilike.
Mehmed i Benjamin
Jedne prilike Semso se brijo ujutro pred poso, a supruga bila trudna.
Na radiju pjevala pjesma “Mehmeda majka budila…….
I Semso ce ti onako raspolozen”
“E vala ako bude sin zvace se Mehmed”.
I bi tako.
Zelja Semsine supruge je bila da se drugi zove Benjamin.
Kad se rodio pitala ona Semsu je li mu doktor Beno Kulovac blizi rod,
pa da se zove Benjamin.
I bi tako.
Semso je sa svojom suprugom nadogradio lijep stan na jednoj zgradi u Hrasnici.
Bio sam eto sa nasim komsijom Pinetom pred kraj jula ove godine u obilasku Semsine porodice u Hrasnici.
Pine i Semso su zivjeli kuca uz kucu u Rogatici.
Semsina supruga nema stalni poso nego radi onako ponekad, kad sta ispadne.
Ako bude moguce pokusace se, da dobije stalni poso.
Sto jos otezava situaciju je to da hipoteka nije skroz otplacena.
Banka je imala razumijevanja pa je rata smanjena.
Ja licno bih volio kad bi mogli nekad jednom jednu akciju pomoci Semsinoj porodici.
Sad trenutno imamo akcije koje su u toku, pa vidjecemo,
mozda jednom.
Semso je imo i jednu kolibu (brvnaru) na Bjelasnici.
Tacnije na Stanarima.
Tamo je provodio dosta slobodnog vremena sa svojom porodicom.
Jos mu je hobi bio da leti.
Neznam kako se to na nasem kaze, ali pustis se recimo sa neke velike visine (stijene) i letis naokolo.
Trazio sam ja Semsu da se vidimo, kad je ono bio bolestan,
ali nije se dalo.
Bio se povuko u kolibu da provede terapije.
Nisam htio da ga uznemiravam, a sad mi zao.
Gledo sam slike u albumu prilikom posjete njegovoj porodici,
pa ce nam to nas Pine jednom poslati da pogledamo, ako Bog da.
Dogovorili smo se.
Sutra cu postaviti 2 slike Semsinih sinova.
Allah ti rahmetile nas Semane….