Dobra stara vremena, tvoja prica mi probudi predivne uspomene na moje djetinstvo i nestasluke koji dodjose s njim onako prirodno. Nazalost, toga vise nema, ne ovdje u tudzini gdje smo sada, a nisam siguran da li jos uvijek egzistira i u Bosni. Ovdje djecu ne smijes pustiti samu ni na balkon a kamoli da ne znas gdje su toliko vremena. “Niko te i onako nepita gdje si a majke su znale da kuci dolazimo jedino kad ogladnimo” a kad ogladnis samo se proderes s ulice “Mama, namazi mi krisku”…..