Hajmo mi u Lepenicu
Eto prodje dvajes i koja godina a da se ne vidjoh i ne cuh sa Maretom.
Opet se zahvaljujuci nasoj stranici sad cujem i redovno muhanbetim sa njim.
Dvanes stotina kilometara smo udaljeni jedan od drugog ali se ipak nadam da ce mo naci nacina i vremena da se i vidimo ako Bog da.
Prve komsije i kuce nam bijahose udaljene jedna od druge samo za dvije okapnice.
Kasnije Maretov stari napravi novu kucu samo dublje u basci pa smo onda bili jos blize jer kad izadjem na bascu onda vidim Mareta na verandi.
Drugovasmo od malih nogu i pravismo svakakve marifetluke.
Eto napomenu me juce kad smo se ono jednom posvadjali i gadjali se zemljom.
Ja nemogavsi mu nista velim kako sad u mojoj basci ima vise zemlje jer je on vise gadjo.
On godinu stariji pa tako i malo jaci.
Spominjah nekad i kako je jedne prilike na Pticijaku koplje zabio Pikosu u celo.
A opet jedne prilike nesta skrivio i nas veliki poglavica Cika rijesio da ga kazni.
Kazna je trebala biti vezanje za nas totem, stub od struje i onda kandjijanje Avdaginom kandjijom.
Avdaga, Cikin stari vazda cuvo kravu a kandjija mu trebala da nas razgoni kad pizdariju napravimo ili igramo hlopte a nije jesen.
Jedino bi smjeli igrati u jesen kad se pokosi otava.
Onda bi bila salma i smjele se krave cuvati u svacijem a samim tim i igrati hlopte…..:)
A ja i mare imali 6,7 godina i odlucili se na avanturu.
Niko te i onako nepita gdje si a majke su znale da kuci dolazimo jedino kad ogladnimo.
A taj dan necemo ogladniti pozadugo.
Odlucili mi da pokazemo da smo veliki i zaputimo se Maretovoj neni u Lepenicu.
Lepenica je iza Kovanja a nama valja iz Gracanice.
Podaleko ali za dvojicu harambasa je to nista.
Ruke u dzepove i krenemo polahko.
Rotexovom mostu i onda onim puteljkom izmedju zice i Gracanicke rjecice.
Izbijemo na hajvansku kod kupalista na Rakitnici i polahko vrbacima prema Zakuli.
Tu malo oprezno da nema Zakuljana i onda preko Okuke dalje gore Pilanskom mostu.
Polje zasijano psenicom i mi koristimo precice koje je raja ugazila odlazeci na kupanje na Kolovrat.
Dalje idemo gore prema Adi i istred nje same se odvojimo potokom lijevo koji dolazi od rasednika.
Usput zavirujemo svakud i skupljamo prazne kucice od puzeva.
Cudim se kako su velike i bicemo glavni u raji.
Skoljke nam prebaju za igru i natjecanje.
Takmicimo se sa rajom cija je kucica jaca.
Zavuces kaziprst u kucicu tako da ti ona dodje izmedju kaziprsta i velkog prsta i onda vrh pritiskas sa vrhom protivnika sve dok jedan ne pukne i uleti unutra u kucicu.
Bicemo glavni i skupljamo samo najvece i stavljamo ih u dzepove…..
Nastavljamo sve potokom dok ne izadjemo do one kuce na osamku kod koje je raslo nekoliko borova.
Dalje smo isli nekud poljem i nasli se na seoskom putu.
Kud i kako smo dalje neznam uglavnom nasli smo mi neninu kucu.
Nena se ibreti kad je cula da smo dosli sami.
Odmah nam napravi cimbur i zakuha sira i kajmaka da jedemo.
Rucak se kuha na sporetu a mi ce mo ostati i na rucku.
Bijase vrijeme kosevine i u polju ispod kuce se prevrce sijeno da se suhne da bi se moglo popodne pokupiti.
Dole tece i potok, sa lijeve strane livada a sa desne sumarak.
Mi siti odlazimo u sumarak i trazimo gljive mlijecnice.
Nabrasmo nesta a nadjosmo i par rujnjaca.
Hele nejse rucasmo mi i corbe i pite i polahko istim putem nazad.
Nismo kuci rekli gdje smo bili ali se saznalo prvog ponedjeljka, pazarnog dana…..:)