Hajvanska
Hajvanska zauzima znacajno mjesto, pored Pticijaka i Dijanovine, u sjecanju na djetinjstvo svakoga onog ko je odrasto na lijevoj obali Rakitnice.
To je u stvari bila stocna pijaca a mi smo onda citav taj dio Gracanice nazivali Hajvanska.
Tu smo provodili veliki dio ljeta i ostalih lijepih dana, pogotovo od onoga vremena kada su mjestani Osova i ostalih okolnih sela iz tog dijela Rogaticke opcine ufatili rijecicu Sucesku da bi je koristili kao pitku vodu u domacinstvima.
Tada je skoro nestalo Dijanovine, tog starog i poznatog kupalista Gracanicke raje.
O Dijanovini drugom prilikom.
Na Hajvanskoj je bilo jos jedno poznato kupaliste Gracanicke raje kao u ostalom i sve ostale raje sa lijeve obale.
Voda duboka, studena i prilicno obrasla vrbacima.
Tu smo se kalili od onog momenta kad smo prvi put nestajali iz vidokruga nasih majki.
Naravno one bi se prepadni kad bi vidi da im nema njenih mangupa koji su jako prohodali.
A mi bi odlazili za onom malo vecom rajom.
Svaki od nas je moro proci odredjeni ritual iz kojeg si izlazio kao plivac.
Jednostavno bi bio bacen u duboku vodu nekoliko puta.
I dok bi se podobro nagrco vode u tome bi i naucio plivati.
Prvo paski pa onda dalje.
U neko doba bi mogo doplivati i sa Krajninog a kasnije i sa Suljaginog koje se nalazilo par stotina metara uzvodno.
Fatali smo lose male ribice koje nemogu uzrastii vece od prsta i igrali se sa njima i nosili ih i kuci u kadu.
Suncali bi se po zidovima koji su okruzivali pijacu a oni malo veci bi se ispentrali i na krov “vage”, gdje se kupljena stoka vagala.
Ponedjeljkom, pazarnim danom, obavezno bi se vrzmali oko torova i gledali kako se pazara.
Nama bijase to interesantno jer se atmosfera zagrije dotle da bi laik pomislio da ce se seljak i trgovac sad pobiti.
Ali to je jednostavno bio ritual trgovine.
Kad bi imo srece onda bi sreo kog od famelije ili poznanika tvojih roditelja i on bi ti kupio “sherbesu”.
Sok koji se pravio u sokdzinici na carsiji, iza kina, i tu bi gazdarica prodavala.
Crvenkaste boje i pravio se od soda-vode i extrata maline, cini mi se.
Taj dan se haman nebi ni kupali ili mozda tek kasno popodne.
Drugim danima bi se po torovima igrali zaledjive preskacuci is tora u tor i pentrajuci se zidinama.
Torovi su bili zeljezni i licili su recimo na zeljeznu ogradu.
Oni malo veci i odvazniji su hodali po ogradi uz opasnost da padnu.
Naravno bilo je i padova ali se ja licno ne sjecam da je ikad iko ista slomio.
U torovima je bilo i pokoje stablo topole pa bi se i na njega pentrali.
A tamo sa one strane do Veterinarske stanice se vezala krupna stoka i tu su pored zidova bile i nastresnice za vezanje krupne stoke za vrijeme loseg vremena.
Tamo su bile i kockarnice kao i pored Rakitnice u pravcu Zakule.
Svako malo si mogo vidjeti grupu od 4-5 raje gdje se igro: poker, ajnc ili poklapa u male pare, bijele dinare i banke.
Ponekad bi Bogami kod starije raje sijevale i novcanice.
Mi mala raja bi bili sretni ako bi nam bilo dozvoljeno da gledamo.
Gledas i nesmijes da pisnes i nekad dobijes bezec od cigare da potegnes par dimova.
Jednom me je stari rahmetli ufatio da pusim.
Sad evo, sucur Allahu, dugi broj godina neduhanim.
Bome magarac bio sto sam ikad i duhanio.
Lijepo je bilo biti dijete u Gracanici i
danas se sjecati svih tih nasi nestasluka…..
:) :) :)