Slucajni susret pa onda i sijelo
Maloprije mi zazvoni telefon.
Esma druga, Sumeja se igra napolju sa djecom, a ja saltam daljinski.
Javim se kad supruga naseg Mesuda Dzanke-Mese, Dzanija sa Holuca.
Zovu da nam se zahvale sto smo bili kod njih u subotu u gostima.
Nismo se bili vidjeli ja mislim skoro dvadeset godina.
Vratili se mi ono sa odmora na sam kraj jula.
Bome ispraznili se frizideri i skrinja u supi i valja ponovo napuniti.
I prve subote ti mi zapucamo gore kod Nijmegena u klaonicu po meso.
Nemoze Bosnjo da nema makar pola teleta u skrinji,
a i jeftinije brate.
Ako kupujes u mesari skupo, a u klaonici kupis po 4 eura po kili.
Od nas je to jedno sedamdeset kilometara ali se isplati potegnuti.
Tu kupuju meso Bosanci iz makar dvije, tri provincije Holandije a vjerovatno prelaze i ovi nasi iz pogranicnog dijela Njemacke.
Helem kupio ja, isjeko i popakovo u one male poljske frizidere jer hocemo malo preci i u Njemacku u grad Kleve.
Stariji gradic i podsjeca nas na Bosnu pa odemo pocesto.
Vratim se jos da vidim imal jedna telaca glavusa kad,
Vidim poznata faca.
Zovnem Mesa, okrenu se.
Poselamimo se ali Mesa mene jedva prepozna.
Drago nam obadvojici i dok pricamo vidimo i zene nam nadjose zajednicku zacas.
Culi smo mi jedan za drugoga ali nam se nije dalo da se utrefimo.
Nemoze drukcije nego kako je sudjeno.
Poslije debelih pola sata, izmijenjasmo i brojeve i veli Mesa posto sam ja malo mladji da je red da mi prvi dodjemo kod njih.
Tako je i bilo, dogovor pao i mi eto proslu subotu krenuli.
Otiso ja na bastu pa svacega pomalo nabro da ponesem, po starom obicaju.
Obrdovali mi se “pecenjcima” ko ista.
Obeco sam da cu im ostaviti jos u skrinju.
Poslije nepunog sata stigli smo kod njih.
Bogami se snasli fino.
Rade, a nas Mesa sta bi drugo nego kamiondzija.
Vozio je on i u Rogatici “petnesku”,
a zadnjih nekoliko godina pred rat vozio u GRAS-u u Sarajvu.
Kupili kucu u Arnhemu u Holandiji a zavrsili i sa opremanjem stana koji su takodje kupili u Sarajvu.
Audi se vozi (nekaka mu brojka nazad).
Dvoje djece, kcer 27 godina i sina 10 godina.
Velika razlika, Allah htio tako.
Kcer zavrsila fakultet ali trenutno radi kao stjuardesa,
da malo obidje svijeta a i zaradjuje se dobro.
Lijepo vrijeme, pa sjedili napolju i rostiljali, a i kako bi drugacije.
Pricali o svemu i svacemu a najvise o Rogatici prije i o predratnim desavanjima.
Dok si trepno proleti desetak sati i dodje gluho doba.
Rastasmo se uz dogovor da se uskoro vidimo kod nas u Tilburgu.
A i kako bi drugacije kad smo pricu tek otpoceli.
Ako Bog da trebace nam dugo i da je ispricamo, a mozda i jos duze.
Reko mi je nas Mesa, nekoliko puta da ne zaboravim
(a i veceras telefonom),
da poselamim svu raju mahsuz a posebice komsiju Zeleta.
I da ga kritikujem sto nam je uteko (valjda preko bare),
kad je vec cijeli rat a i godine poslije rata proveo u Bosni.
Hele bice i koja slika za koji dan.