Seka i braco
Tako su zvali jedno drugo od malih nogu.
Tako zovu jedno drugo i danas kao odrasle osobe.
Ponukan lijepom i u srce dirajucom vijescu da je sestra Mensudija donirala bubreg bratu Suadu odlucih da napisem nekoliko recenica o njima.
Poznajem ih od malih nogu a kako i nebi kad smo odrasli u istoj mahali a Mensudija je i moja skolska.
Generacija ’62 i te godine nas se rodilo sto bi se reklo preko nekolko u nasoj mahali na koju smo uvijek bili ponosni.
Gracanica se zvala…….
Munever Sehic, Mensudija Cuplov-Bradarac, Munir Alajbegovic, Mahira Paralusa, Mehdija Agic, Elvedin Delija, Sejfo Curevac, Dzenana Nalbantic, Kadira Camo, Elkaz Resulovic, Hajrija Brankovic, Zila Hadzibulic, Fadila Hadzibulic, Minka Zagorica i Nedim Cengic pisac ove price.
Petnes nas uspjedoh nabrojati i kolko je meni poznato, svi prezivismo rat, sucur Allahu.
Suad Bradarac alijas Pika, Pikosh, Pape…..
Covjek za koga smo jos ko momci govorili da mu se ne da u zivotu.
Po dobroti i ljudstvu takvi se radjaju jednom u sto godina.
Uvijek sebe stavlja u drugi plan gledajuci da je drugima sve po volji i kako treba, a njemu kako bude.
Kao dijete imo je par nezgoda.
Jedne prilike igrajuci se na Nisanima indijanaca zabio mu je Mare doslovno koplje u glavu povrh cela.
Druge prilike je pao sa vrha Suljagine zukve pravo dole u racve.
Zukva je bila visoka i jedva smo ga povratili u zivot i odnijeli kuci….
I mi ostali smo bili ponekad u belaju.
Jedne prilike zalapili mi veliku lubenicu i pravac Pticijak.
Ja, Pika, Ciko…..
Te prilike se Ciko prejo lubenice, naduo se tako da je pomago:
“Joj majko moja vrsi mi se i mala i velika nuzda a ne mogu”.
A mi se smijali nesvjesni u kakim je mukama bio.
Bice prilike ako Bog da pa cu pisati jos dosta o nezgodama i dogadjajima druge raje.
Pika je bio i osto veliki izvidjac i planinar.
Uvijek je prednjacio ispred nas ostalih.
Prvi je ujutro na mjesto dogovora kada smo isli na takmicenja, logorovanja ili planinu.
Ljuti ga kad neko kasni i ide licno kuci da ga zove.
Nikog ne ostavlja.
Voli da zapjeva onu nasu planinarsku:
“Pred satorom sjedi djeva,
gorke suze lije.
Njoj prilazi mlad planinar i tiho govori:
Zasto places djevo bajna,
zasto suze ronis,
zasto djevo bajna,
neces samnom da govoris.
Ja bih stobom govorila, stara majka kaze:
Okani se kceri mila, mladog planinara.
Za planinca ljubav nije,
za nje ga je djevo bajna,
vrh Maglica………
A i onu nasu izvidjacku himnu:
“Plamen se dize a iskra sipa,
i slusaju nas jela i bor.
Dok iz daljine mirise lipa,
drugarske pjesme cuje se poj……”
Veliki doprinos je dao u uredjenju izvidjackog doma na Borikama.
Sa nama je cesto iso i rahmetli Gago Skaljic.
Garo ono bio obolio i uvijek je teta Vehba molila Piku da brine o njemu i da ga pazi.
Pika je to doslovno cinio i brino se o njemu ko o djetetu…….
Pika je radio u stolariji u Rogatici i imo je nezgodu na poslu nekoliko godina prije rata.
Ufatila mu masina ruku i tada je osto bez skoro cijele sake.
Osto mu je samo palac.
Ubise mu cetnici i babu Aliju i zeta, sekinog muza, Cunija, inace muzicara gorazdaka.
Pika se pokazo i u ratu.
Pored svih nedaca koje je prebrodio Pika se i dalje hrabro bori i neda.
Sada ce “braci” ako Bog da biti puno lakse sa “sekinim” bubregom.
Selam veliki brate.