Teva
Participant
    Post count: 8872

    Evo fesa da drmesa…..

    Postavljajuci onu staru famelijarnu sliku na kojoj je i rahmetli Muhamed – Mesak i spominjuci Adema pade mi naom jedan dogadjaj koji se zbio jako davno, a o kom sam kao dijete vise puta sluso.
    A uz put cu napisati jos koju dogodovstinu iz zivota ucesnika ovog dogadjaja.
    A ucesnici su haman sve Ajanovici, bar sto se tice onih za koje sam cuo:
    Muhamed rahmetli, Adem, Hajrudin…..

    Muhamed pricali su bijase miran i tih momak, koji se nicega i nikoga nije bojo.
    Znali su to dobro oni iz susjednih sela.
    Rodio se i zivio u Sljedovicima.
    Zaljubljenik prirode i strastveni lovac i moj babo rahmetli je rado lovio sa njim i ostalim Sljedovicanima.
    A ikako nece kad su Sljedovici selo Ajanovica, Cengica, Herendi…..

    Adem ponosna momcina isto tako vrijedan samo jako pricljiv.
    Nemozes doci do rijeci od njega i svagdje prvi i glavni.
    U mog babe iznad kreveta visile slike i pored dzede rahmetli Salihbega, bila i Ademova slika.
    Adem birvaktile u vojsci, na prelijepom vrancu kom je uzdama pogeo glavu, valjda da se zna ko je gazda kome.
    Starina Adem danaz zivi u Gorazdu, nadam se.

    Hajrudina znamo dobro, nas iz Gracanice, pa zato ovo i pisem u ovoj temi.
    Isto veliki pricalica, ali i inadjija.
    Ako se sta zainadi ili ti obeca znaj da ce i biti tako.
    O njemu cu jos koju i poslije danasnje price.
    Babo im Sejfibeg, hramo unogu i jedini mu je poso bio da ne zakasni na podne u Carsijsku dzamiju.
    Uvijek nosio fes na glavi.
    Imamo mi i bascu preko puta njih i uvijek u proljece i jesen kad bih lopato (asovo), Sejfibeg zastane naogradi gleda me i onda udje tutne mi onu njegovu tojagu uruke a uzme asov i pokazuje mi kako treba lopatati (asovati).
    Mezar mu eno na nasem imanju na Biljinovcu.
    Allah mu rahmetile i njemu i svim ostalim mrtvima…..

    A prica ide ovako.
    Bilo je to prije vise od pola stoljeca.
    Okupili bi se vlasi negdje kod skole na igranci.
    Igrali, pjevali i zlocine spremali.
    Udarna im pjesma bila:
    “Nema fesa da drmesa, nema balije da zalije…..”
    Saznali to nasi slucajno od jednog pjanog vlaha.
    Odrijesio mu se jezik i isprico im.
    A oni se fino organizovali, pripremili i cekali dan igranke.
    Bili su tu naravno i drugi momci pored njih trojice.
    Vjerovato Arif, Ahmo…..
    Prisuljali se iza skole i cekali.
    Kad su vlasi zapjevali: Nema fesa da drmesa….
    Oni ti izleti sa fesovima na glavama i toljagama u rukama razgoneci igranku, pjevajuci:
    Evo fesa da drmesa, evo balije da zalije…..
    Jos da prekopiram ovo, da mi ne bi propalo, ko Seletu, pa da postavim.;)

    Nastavice se…..